Kad se kalkuliralo hoće li Andrej Plenković biti protukandidat Tomislavu Karamarku u HDZ-u na unutarstranačkim izborima u travnju 2016. godine, nakon što je Karamarko sastavio Vladu s Mostom, glavni argument većine sugovornika bio je taj da Plenković igra na sigurno i da se neće upuštati u utakmicu koju bi mogao izgubiti.
Tada je Karamarko u HDZ-u još bio u punoj snazi (ostavku je dao samo dva mjeseca kasnije), a Plenković je procijenio da nije trenutak za istrčavanje koje bi vjerojatno završilo porazom.
‘Dobro je, nema Vesne Pusić’
U utakmicu za čelo HDZ-a Plenković je ušao kad je Karamarko bio na koljenima i tada potvrdio teze da ne riskira. Međutim, Plenković je kao premijer, ali i kao šef HDZ-a, otad povukao poteze koji ga više ne opisuju kao ziheraša. Najviše je šokirao kada je hladno smijenio Mostove ministre u Vladi, a hazarderski niz nastavio se dramatičnim političkim obratima koji su doveli do koalicije HDZ-a i HNS-a. Plenković, vjerujemo, sebe ne bi opisao ni kao ziheraša, ali ni kao hazardera. On sada propovijeda o transformativnim procesima koje, kako tvrdi, smišljeno i planski provodi na hrvatskoj političkoj sceni otkad je preuzeo HDZ, kojima je cilj nadvladati ideološke podjele i stranke okupljati na programskim projektima. Nedavno je Slaven Letica objavio da mu je Plenković još u kolovozu 2016. godine u SMS poruci napisao da je njegova misija “preobrazba HDZ-a, ali i političkog ozračja u zemlji. Riječ je o dubinskom i dalekosežnom pothvatu.
Percepcija tog napora bit će, naravno, sporija, ali će se svi prilagoditi. Moj leadership nije da se prilagođavam uhodanim stereotipima, nego da postavljam nove standarde.” Iz te perspektive te Plenkovićeve riječi djeluju proročanski, no ostaje pitanje koliko su posljednji politički procesi bili uvjetovani spletom političkih okolnosti, a koliko su unaprijed planirani i osmišljeni. Vjerojatno su kombinacija jednoga i drugoga. Iduće je pitanje – koja je danas pozicija HDZ-a? Budući da se Plenković poziva na Franju Tuđmana, prvog predsjednika i utemeljitelja HDZ-a, te poziciju desnog centra HDZ-a, pitali smo petero sugovornika, što bivših predsjednika HDZ-a, što utemeljitelja te stranke, što ljudi iz aktualne HDZ-ove nomenklature kako danas vide HDZ i gdje je njegova pozicija u odnosu na Tuđmanovo vrijeme, posebno nakon savezništva s HNS-om. Drago Krpina, jedan od utemeljitelja HDZ-a koji se ponovno vratio u vrh stranke nedavnim izborom za zamjenika predsjednika Zajednice utemeljitelja HDZ-a, smatra da se današnji HDZ, nakon savezništva s HNS-om, nije odrekao ni jedne sastavnice programskog utemeljenja stranke kako ju je postavio Franjo Tuđman.
– HDZ, zapravo, i nije ušao u koaliciju s HNS-om koji u ideološkom smislu personificira Vesna Pusić. HNS se na pitanju suradnje s HDZ-om raskolio na ideološko krilo okupljeno oko Vesne Pusić i grupaciju kojoj ideologija u politici i ne znači bogznašto. Uzimajući u obzir tu činjenicu, suradnja s pragmatičnim (neideološkim) krilom HNS-a ne mora imati i nema neku osobitu težinu u pogledu nekakve redefinicije ideološkog profila HDZ-a. Formalno programski današnji HDZ se nije odrekao ni jedne sastavnice Tuđmanova HDZ-a – smatra Krpina. Zbog teških trauma vezanih uz Drugi svjetski rat i nasljeđa totalitarnog komunističkog režima, u Hrvatskoj i danas, nastavio je, nakon gotovo tri desetljeća od uspostave demokratskog političkog sustava, vlada prilična ideološka zbrka.
Ustaški i partizanski rovovi
– Kriteriji po kojima se određuje ideološki profil političkih stranaka u Hrvatskoj nisu posve kompatibilni kriterijima u zrelim demokracijama, a osobito kriterijima kojima se služi recentna politološka znanost. Kod nas se takozvana tvrda desnica automatski povezuje s ustašama i NDH, a takozvana tvrda ljevica s partizanima, komunistima i Jugoslavijom. Za Hrvatsku bi bilo dobro da se ideološki profil stranaka počne definirati u skladu s njihovom ponudom rješenja za sadašnje probleme i izazove. HDZ je od početka prihvatio Tuđmanovu ideju nacionalne pomirbe kao jedini izlaz iz začarane spirale međusobnih unutarhrvatskih obračuna – pojasnio je Krpina. Ustaške i partizanske rovove, dodaje, uvijek iznova kopaju oni koji nemaju odgovore na izazove trenutka u kojem se Hrvatska nalazi. Hrvatska će napraviti velik iskorak, smatra Krpina, kad SDP-ovci prestanu na HDZ-ovce gledati kao na ustaše, a HDZ-ovci na SDP-ovce kao na partizane, komuniste i Jugoslavene.
– U HDZ-u ne vidim nikakvu “tvrdu desnicu”, ali vidim potrebu da HDZ ostane široka narodna stranka kako ju je zamislio njezin utemeljitelj Franjo Tuđman – drži Krpina.
Bivša šefica HDZ-a i premijerka Jadranka Kosor kaže da bi Franjo Tuđman stranku i pozicionirao s HNS-om da je htio to učiniti.
– Dr. Franjo Tuđman, kao što je poznato, nikada nije HDZ definirao kao demokršćansku, nego kao narodnjačku stranku koja široko obuhvaća i okuplja sve koji su ostvarenje hrvatske države, ulazak u međunarodne institucije i slobodu razumjeli kao glavne strateške i političke ciljeve – komentirala je Kosor. Ona “rekonfiguraciju” Vlade ne doživljava kao “smišljen proces”, nego kao uključivanje HNS-a u Vladu kako bi pet zastupnika te stranke ojačavalo vladajuću većinu.
– Bitni su njihovi glasovi u Saboru, a ne njihov reformatorski potencijal u Vladi. Naime, nakon izbacivanja Mostovih ministara iz Vlade i tvrdnje da postoji čvrsta, ali zbog lokalnih izbora neotkrivena većina, HDZ je suradnju nudio HSS-u. Kad je HSS ponudu odbio, prešlo se na dogovaranje s HNS-om (iako se to približavanje dogodilo vjerojatno i puno prije). Uspoređivanje s drugim sličnim koalicijama drugdje u svijetu deplasirano je jer se takve koalicije dogovaraju nakon parlamentarnih izbora, a u Hrvatskoj se to dogodilo samo da bi se izbjegli novi parlamentarni izbori – uvjerena je bivša šefica HDZ-a.
Da je HNS išao samostalno na izbore i da je nakon toga koalirao s HDZ-om, tom bi političkom paktu bilo puno manje prigovora, dodala je.
– HNS je, međutim, brojne mandate dobio isključivo zahvaljujući koaliciji sa SDP-om i njegovoj darežljivosti prije izbora. Glavna se bitka vodila između HDZ-a i SDP-a pa nijedan glas za SDP-ovu koaliciju nije bio za HDZ. I obratno. A ta priča o čišćenju HDZ-a od desničara priča je za sasvim malu djecu. U toj stranci oduvijek su surađivali i “desniji” i “ljeviji”, a gospođu Esih, npr., na listu je, kao i Hasanbegovića, stavio osobno Plenković. S time da Esih nikada prije nije bila ni na kakvoj HDZ-ovoj listi – tumači Jadranka Kosor. Hasanbegovića je prošle godine u to vrijeme, nastavila je, Plenković hvalio kao izvrsnog znanstvenika pa je rekao i da će donijeti puno glasova. I to se obistinilo.
Odmak od ZAVNOH-a
– Zahvaljujući preferencijalnim glasovima kandidata na listama koji su u javnosti percipirani kao izrazito desni, HDZ je i pobijedio na parlamentarnim izborima. I to je bila dobra Plenkovićeva taktika. Da je na liste stavio HNS-ove kandidate, izgubio bi izbore jer je HNS nepoželjan HDZ-ovim biračima – rezimirala je bivša premijerka. Kad je ona vodila HDZ, ta je stranka, dodala je, bila na čelu Vlade koja je završila pregovore za ulazak Hrvatske u EU. Time je ostvaren i zadnji veliki strateški cilj o kojem je govorio i pisao dr. Tuđman.
– Ponosim se time. Poslije su se dogodili odmaci od Tuđmanove izvorne politike kao što je ignoriranje izvorišnih osnova Ustava koje je Tuđman i osobno pisao. Mislim na antifašizam, tj. odluke ZAVNOH-a koje je prvi predsjednik ugradio u Ustav. U Tuđmanovo vrijeme nitko se nije odvažio postaviti ploču sa ZDS u Jasenovcu. Ali ni u vrijeme dok sam ja vodila stranku i Vladu – poručila je Kosor.
Luka Bebić, jedan od Sanaderovih patrijarha, bivši šef Sabora, sada HDZ-ov veteran, smatra da je Hrvatskoj prijeko potrebno prevladavanje ideoloških razlika kako bi se ostvarili bitni interesi za zemlju. On smatra da su ti ključni državni interesi teme poput obrazovanja, ali i funkcioniranja Hrvatske u međunarodnim odnosima. Oko tih tema, smatra Bebić, nužan je konsenzus. I kada je riječ o podjelama u HDZ-u, odnosno odlasku iz Vlade Davora Ive Stiera koji je najavio da će u HDZ-u jačati demokršćanstvo, Bebić drži da bi u HDZ-u trebalo omogućiti frakcije.
– Ako je komunistička partija Italije nekad davno mogla imati frakcije, zašto ih danas ne bi mogle imati demokratske stranke? Zašto unutar jedne stranke, pa tako i HDZ-a, ne bi mogla postojati različita mišljenja? Stier je ideološki desnije pozicioniran od središnjice HDZ-a, ali baš zato ga treba imati u stranci kako bi okupljao birače i članove koji inače ne bi podržvali politiku vodstva HDZ-a – rekao je Bebić.
Mario Kapulica, Plenkovićev predsjednik Zajednice utemeljitelja HDZ-a, kaže kako je uoči sjednice Predsjedništva HDZ-a na kojem se odlučivalo o savezništvu s HNS-om osobno kontaktirao barem s 40-ak ljudi, odnosno sa svim šefovima županijskih organizacija Zajednice utemeljitelja kako bi vidio što oni misle o toj koaliciji.
– Kada je riječ o ideološkim i svjetonazorskim pitanjima, utemeljitelji HDZ-a smatraju se najosjetljivijim dijelom stranke. Zato sam sa svima osobno kontaktirao i svi su mi rekli da su za to da se pokuša s HNS-om sastaviti Vlada kako bi se izbjegla politička nestabilnost. Imali su samo jedno upozorenje, a to je da premijer Plenković mora inzistirati na politici jedne Vlade – otkrio je Kapulica. Kad je riječ o Stieru, Kapulica kaže da se on nikad ne bi mogao suprotstaviti nekome tko se zalaže za demokršćanstvo, kao što je Stier najavio da će činiti. No jednako tako smatra da demokršćanstva HDZ-u ne nedostaje.
Nužno zlo
S Plenkovićevom ocjenom HDZ-a kao desnog centra ne slaže se Andrija Hebrang, jedan od utemeljitelja HDZ-a i bliski Tuđmanov suradnik. Hebrang kaže da je HDZ uvijek bio desnica, nikada desni centar, a da je ta sintagma smišljena za one koji hoće amputirati desnicu iz HDZ-a.
– To govorim i iz osobnog iskustva jer sam kao desničar 16 godina biran u najviše strukture HDZ-a, prvi put me za potpredsjednika predložio Franjo Tuđman. Desni i lijevi centar su izmišljotine, približavanje desnice i ljevice, zapravo, negacija je demokracije. Tuđman je uvijek govorio da esktremna desnica mora ostati u HDZ-u kako bi je kontrolirao. On je u HDZ uveo i bivše komuniste i bivše udbaše, koji su se kasnije prometnuli u desničare veće od mene. Zato se slažem s izjavom Miroslava Tuđmana koji je rekao da bi njegov otac u HDZ-u imao mjesta i za Hasanbegovića, i za Brunu Esih, kao i za Glasnovića – objasnio je Hebrang. Kad je riječ o koaliciji HDZ-a i HNS-a, Hebrang kaže da je to nužno zlo jer nam pred turističku sezonu izvanredni parlamentarni izbori nikako nisu trebali.
– Dugoročno ta koalicija ne može opstati jer je ideološki jaz između HDZ-a i HNS-a predubok – smatra Hebrang. On pak Stierov odlazak iz Vlade vidi kao njegov iskren potez jer je njegova ideologija duboko demokršćanska, u što se savezništvo s HNS-om ne uklapa. No upozorava da je svako rezanje desnog krila u HDZ-u vodilo u krize. Podsjeća na sukob Sanader - Pašalić, Sanader - Glavaš...
Ma Plenkovic ga okrece prema trzisnim uslovima u Saboru.