Tko kaže da nema šanse za postizanje dogovora velikih stranaka oko važnih ekonomsko-političkih tema? Ima, itekako. Ovih dana svjedočimo jednom dogovoru na koji čekamo skoro 22 godine! Toliko su naime trajali prijepori oko “snage” kune. Te prejaka, te preslaba, malo bi deprecijaciju, pa onda upravo suprotno, nikako se dogovoriti. Sve do prekjučer! Do javnog uspostavljanja čvrste i neraskidive velike koalicije, između HDZ-a i SDP-a, vjerovali ili ne. Nema više straha od slabljenja kune “devalvacijom”. Dobro, dobro, reći ćete da devalvacije ionako ne može ni biti jer nemamo sustav fiksnog tečaja, već fluktuirajućeg. Znam, ali velika koalicija je uspostavljena protiv bilo kojeg tipa slabljenja kune, čak protiv deprecijacije, na primjer. Svi smo za jaku kunu danas!
Uf, konačno! Tresao sam se dvadeset dvije godine od straha da će neka budala doći na vlast i srušiti stabilnost tečaja kune. Sada više nema zime. Predsjednici dviju najvećih stranaka osobno su nam zajamčili stabilnost tečaja. Da ga vidim koje će se to stranačko laprdalo više usuditi pisnuti o poticanju izvoza tečajnom politikom. Gotov je! Više se neće usuditi spominjati ni tzv. internu devalvaciju, jer, moglo bi ga se krivo shvatiti. Pričaj o smanjenju troškova. Tečaj ne spominji ni slučajno, ni onda kad je riječ o tečaju opismenjavanja. Reci - večernja škola. Permanentno usavršavanje, to zvuči cool.
Kao što zvuči konsenzus, velika koalicija. Ako je bilo moguće postići dogovor oko tečaja, zašto ne pokušati i o ostalim temama? Ironiju i sarkazam nastranu, priča o ovom prvom dogovoru je dosta poučna i ne ulijeva baš previše optimizma. Zašto?
Prvo, dogovor je postignut oko nečega što uopće nije primarni zadatak političkih stranaka i izvršne vlasti. Vlada se nema što petljati u kunu nasuprot euru, rublji, dolaru, franku … Tečaj je domena središnje banke. Svugdje u svijetu, pa tako i u Hrvatskoj. Samo podsjećam, bez imalo zločestoće, da je zadnji put suglasje velikih stranaka postignuto upravo na toj temi – nezavisnost HNB-a dodatno je ojačana promjenama Ustava 2010 godine, suglasjem HDZ-a i SDP-a. Doduše, to je bio jedan od uvjeta za članstvo u EU, ali svejedno, HNB-u je osnažena nezavisnost. Drugo, ovo zadnje veliko-koalicijsko suglasje postignuto je slijedom potpunog nerazumijevanja onoga što je ugledni njemački ekonomist govorio. Niti je imao namjeru govoriti o hrvatskom tečaju. Tek je usput spomenuo pojam eurizacije, a to je pak nešto sasvim drugo. Nešto što Nijemac teško razumije, barem onaj koji više ne pamti njemačku hiperinflaciju od prije stotinjak godina. Još teže to razumije ordoliberal koji zna da je hiperinflacijska epizoda ostavila trajne posljedice. I zna da je Bundesbank dio svjetske baštine ekonomske stabilnosti i prosperiteta. HNB nije.
Treće, ovaj konsenzus je rezultat ispravnog tumačenja trenutnih većinskih preferencija biračkog tijela. A prošli su izbori na Rabu i u Korčuli. I tamo se priča o švicarcu, pa kud sad još i tečaj prema euru … Ukratko, svi smo mi za jaku kunu. Ne moramo znati zašto, ne moramo znati kako smo do toga došli, ali nema zime za Vujčića dok mi živimo!
Ako smo to apsolvirali, a jesmo, zašto ne krenuti po sljedeću temu oko koje bi bilo korisno uspostaviti suglasje? Veliku koaliciju čak. Predlažem nešto o čemu je Hans-Werner Sinn nedvosmisleno govorio ovih dana. Definitivno napuštanje komunizma kroz dovršetak privatizacije, kao jednu od najvažnijih reformi. Sinn je, podsjetimo se, pomagao i socijaldemokratu Schroederu koji ga je slušao, a ordoliberal je. “Light neoliberal” za znatiželjne ideološke higijeničare. Privatizaciju ističe kao nasušnu potrebu u Hrvatskoj. Gledao na primjeru ujedinjenja Njemačke. Privatni sektor je najbolji čuvar države. Uloga države je poput suca u nogometu, na terenu je, ali ne dira loptu, ne zabija golove i čuva jedinstvena pravila igre, njihovo poštivanje. Mogu li velike stranke pošteno priznati da je konačno prošlo vrijeme politikantskog tretiranja privatizacije kao pljačke i zločina i da je došlo vrijeme da se odmah privatizira sve ono što u normalnom svijetu mora biti privatno? Mogu li zaboraviti 25 godina štetnog populističkog podilaženja biračima i konačno priznati da u propast vodi politika čuvanja državnog (partijskog!) vlasništva za stranačke uhljebe? Čekamo i taj konsenzus.
>>'Prijevremeni izbori pokazali su da vrijedimo više nego pokazuju ankete'
>>Dragovan: SDP zadovoljan rezultatima izbora, posebno želimo ponovno vratiti Korčulu
Škegro, kako je moguće da taj ima obraza pojaviti se još u javnosti.