Jedino što može spasiti poziciju Slovenije u arbitraži oko Savudrijske vale/Piranskog zaljeva jest da Hrvati ne postignu konsenzus oko svog odgovora na skandal. Nego izmudruju nekakvo diplomatsko rješenje.
A jedini stav koji ima šanse stvoriti taj konsenzus jest – trenutni prekid kompromitirane arbitraže i otkaz Arbitražnom sudu. Hrvatska jest pristojna država pa će pristati na novu arbitražu, no idući put pred nekim “regularnim” Međunarodnim sudom, a ne ad hoc sudom. Ima li, dakle šanse da Hrvati ne postignu jednoglasje?
Zadnji slični boj u Hrvatskom saboru vodio se u rujnu 2012., kada je premijer Zoran Milanović pokušao steći većinu (dvotrećinsku) oko toga da pred Sabor napokon dođe Ugovor o državnoj granici između RH i BiH. Kako bi Hrvatska, prema tom ugovoru potvrdila da bi vrh Kleka kod Neuma, pa i Veliki i Mali Škoj pripali BiH, pokušaj ratifikacije je propao, kao što su propali i raniji, premijera Ive Sanadera da u Saboru nametne istu ratifikaciju. Ugovor Tuđman – Izetbegović potpisan je 1999., no nikada nije ratificiran.
Pokazalo se da, bez obzira na to koja je politička garnitura na vlasti, da se dvotrećinsku većinu oko trgovanja teritorijem ne može steći. Može se jedino izazvati pobuna (i “svojih”) zastupnika u Saboru. Pouka ovakvog iskustva jest da pred Sabor iduće srijede valja doći s dogovorenim stavom svih. Slovenci su se već požurili, zbili svoje redove ekspresno brzo i u dan-dva postignuli konsenzus, dok Hrvati, nekako odugovlače. No, to je valjda diplomatska priprema za akciju. Milanović je propustio sazvati sastanak triju glavnih stupova društva – pa se nije sastao s predsjednicom RH Kolindom Grabar-Kitarović i predsjednikom Sabora Josipom Lekom.
Bez obzira na to, suglasje oko sjednice Sabora postoji i očituje se u izjavama u medijima ovih protagonista, a gdje se poziva na nacionalni konsenzus. Milanović je, međutim, učinio drugu stvar – prvi je put pozitivno odgovorio na poziv za sastanak koji je došao iz HDZ-a. Poziv Tomislava Karamarka na “kavu” prije nekoliko mjeseci je odbio, no sada je prihvatio inicijativu te za ponedjeljak pozvao predsjednike saborskih klubova zastupnika na dogovor. A predsjednik HDZ-ova Kluba je – Karamarko. Ne treba sad, naravno, taj susret u ponedjeljak svoditi na prvi, službeni sastanak Milanovića i Karamarka, nego valja očekivati dogovor. Pritom, taj sastanak jest osjetljiv za HDZ.
Stoga što u HDZ-u Milanoviću baš ne vjeruju, pogotovu nakon starta njegove izborne taktike koja se svodi na “mi i oni” sistem. Ujedno se i pitaju neće li i ovoga puta Milanović prednost dati osobnom PR probitku ili će mu, naprotiv, hrvatski nacionalni interes biti na prvom mjestu. Prođe li sve u redu, pak, HDZ će morati “pregristi” i podržati političku akciju svog ljutog političkog protivnika. Prema najavama, HDZ će doista biti spreman podržati Milanovića i u ponedjeljak i poslije, u Saboru. Pod pretpostavkom da Milanović predloži zaključak da je ova arbitraža završila zbog prijevare slovenske strane.
Stav glavne oporbene stranke već je izrečen – traže da se “trenutno i bezuvjetno stavi izvan snage Sporazum o arbitraži između RH i Slovenije”.
Slovenija sada tvrdi kako RH neće uspjeti “izigrati svoje međunarodnopravne obveze”. Očekuju, očito da se RH neće usuditi otkazati arbitražu. Na Milanoviću je da ih sada razuvjeri. I osnaži hrvatsku vanjskopolitičku poziciju.
I da, ne manje važno, ujedno spere bruku sa svog idejnog oca Ivice Račana zbog sporazuma Račan – Drnovšek iz 2001. koji, premda tek parafiran, i danas predstavlja najjači adut u rukama Slovenaca.
>>Slovenski mediji: ‘Hrvati sve zakuhali da miniraju arbitražu’
Cijeli "postupak" arbitraže toliko je komprtomitiran da je odluka o zvaničnom "napuštanju arbitraže i prebacivanje spora na Međunarodni sud za prava mora, jedino moguće rješenje.!Sve ostalo graničilo bi s maloumljem i s (vele)izdajom!