HDZ: reforme i po cijenu gubitka sljedećih izbora

Bilo je ovo doista uspješnih nekoliko tjedana u životu Zorana Milanovića! Iako je teško povjerovati da je broj onih koji bi dali glas vladajućoj koaliciji u samo tri mjeseca poskočio za čak osam postotaka, kao što sugeriraju posljednje ankete, ne treba sumnjati da je trend bio pozitivan. Gospodarstvo je napokon zabilježilo neke, istina, golom oku nevidljive, ali ipak pozitivne pokazatelje. Svi su objavili da je BDP u prvom tromjesječju porastao za 0,5 posto, no sezonski prilagođena brojka tek je na drugoj decimali davala pozitivnu nulu – 0,01 posto. Odlučno provođena medijska kampanja raspirivanja straha od ekstremne desnice, sasvim sigurno je pomogla da mu se vrate neki glasači koji su mu već okrenuli leđa, razočarani očitim Milanovićevim neuspjehom da iskoristi povijesnu šansu da na dulje vrijeme vrati SDP za kormilo hrvatske države. U tome mu je dobro došla kulminacija prosvjeda na Trgu svetog Marka, svastika na Poljudu poslužila je kao konačni dokaz fašizacije hrvatskog društva iako se još uvijek ne zna tko ju je nacrtao, a kao pričuvni deus ex machina spustio se Joža Manolić s treskom na Tomislava Karamarka. Laburisti su decimirani i praktično asimilirani, a, kako sada stvari stoje, Ivo Josipović na definitivnom je putu u političku beznačajnost i zajedno s Mirelom Holy i Orahom poslužit će kao Pedro kojeg će nakon izbornog poraza simbolično objesiti zbog razbijanja „ljevice" i dovođenja Karamarka na vlast.

Napumpani optimizam

Iako ima i onih kojima je optimizam naglo napumpan (pre)optimističnim anketama, dojam je da većina u Kukuriku koaliciji i dalje računa s gotovo sigurnim izbornim porazom, ali bi velikim uspjehom bili spremni nazvati eventualni Karamarkov neuspjeh da skupi uvjerljivu većinu, te da tako time dobiju i još jednu šansu da se u naknadnom pripetavanju ponovno domognu vlasti.
Milanovićevo ponašanje u javnosti također se stabiliziralo, zoranizama je neusporedivo manje, što nam sve govori da se svaki cent isplaćen američkom PR-ovcu Alexanderu Brownu do sada itekako isplatio. Koliko je plaćen, to je najstroža tajna na Iblerovom trgu, jer znaju da bi ih mi novinari odmah razapeli zato što se razbacuju novcem koji uglavnom dolazi iz džepova hrvatskih poreznih obveznika, dok Milanović inače zabranjuje Vladi i ministarstvima da koriste usluge PR agencija.
No, gospodarski uspjesi za sada su samo fatamorgana na horizontu i od prevelikog spominjanja mogli bi se sami od sebe rasplinuti pred očima hrvatske javnosti, pa Milanović poput mađioničara mora naći druge diverzije kojima će istovremeno zaokupljati našu pažnju, što nije lako, jer nema toga trika pomoću kojeg biste uvjerili prosječnog Hrvata da živi bolje nego prije četiri godine. Koliko god tema djelovala trivijalno u odnosu na goruće probleme hrvatskog gospodarstva i egzistencijalna pitanja s kojima se suočava veliki dio Hrvata, rasprava o „dostojnom" trgu Franje Tuđmana u Zagrebu, koju je prošlog tjedna on sam lansirao, predstavlja važnu prekretnicu u njegovoj predizbornoj kampanji, koju on intenzivno vodi posljednjih nekoliko tjedana, iako još nije, a čini se niti ne namjerava uskoro – raspisati izbore. Koliko god djelovalo prozirno i naivno da će netko povjerovati čovjeku koji je do nedavno Tuđmana prozivao zbog odgovornosti za ratne zločine, taj potez ipak mijenja javnu percepciju o Milanoviću kao ideološki zadrtom svadljivcu, te doprinosi izgradnji njegovog državničkog lika kod dijela birača na lijevom i desnom centru.
Zatečeni u nevjerici usred te unakrsne vatre našli smo se u situaciji da su dvije vodeće stranke po prvi put nakon referenduma o ulasku u EU došle do točke u kojoj postižu potpuni konsenzus! Što je valjda rjeđa konstelacija nego da se Jupiter, Venera i Mars nađu na istoj liniji. Ta tko bi do jučer mogao pretpostaviti da će oni oko ičega više složiti, ali eto: Zračna luka Zagreb dobit će ime po prvom hrvatskom predsjedniku! Cinik bi rekao da bi vjerojatno i Tita deložirali i uselili Tuđmana, ako treba. Partizani i Zagorci, kako reče Siniša Hajdaš Dončić.
Nakon toga možemo zaključiti da nema toga kompromisa kojeg bi bilo previše ludo zamisliti u sljedećem razdoblju, ne samo do onog dana kad će hrvatski birači izići na biračka mjesta, već sve do trenutka formiranja održive većinske vlade!
Naravno, samo naivac bi mogao pomisliti da se radi o primirju. Milanoviću je i to samo jedan od koraka u lovu na Karamarka, kojemu je još prije nekoliko mjeseci bacio rukavicu u lice i pozvao ga na dvoboj u ringu bez rukavica. Njemu naklonjeni mediji spremno su se odazvali, prozivajući šefa HDZ-a zbog kukavičluka, iako je bilo potpuno nelogično da šef oporbe na taj način baca pojas za spašavanje političkom utopljeniku. U sljedećoj fazi, Milanović će apsurd dotjerati do krajnosti i pokušati se predstaviti većim tuđmanizatorom i zaštitnikom Tuđmanova naslijeđa nego što je Karamarko, za kojega će uporno ponavljati kako je najavljenom lustracijom izdao Tuđmanove ideje o pomirbi, o partizanima i antifašizmu, a neće zaboraviti istaknuti ni tko su sve bili akteri famozne detuđmanizacije nakon smrti prvog hrvatskog predsjednika te Karamarkovu ulogu u svemu tome.
U toj taktici jedan na jedan zasigurno se prepoznaje rukopis američkog savjetnika, koji pokušava na hrvatske prilike prenijeti iskustva s one strane bare. No, pitanje je koliko je sve to dugoročno primjenjivo u hrvatskim uvjetima. Svojom agresivnom akcijom homogeniziranja „ljevice", Milanović neminovno homogenizira i „desnicu", a dosadašnja hrvatska izborna matematika daje nam za pravo naslutiti da je potonjih i dalje nešto više.
A u HDZ-u tvrde da neće zagristi takav mamac te da će u sljedećem razdoblju svjetonazorska pitanja ostaviti iza sebe i usmjeriti se na upravo dovršeni gospodarski program. Karamarko je, ističu, ponudio Milanoviću da sjednu i razgovaraju o konsenzusu oko temeljnih svjetonazorskih pitanja kako to ne bi bilo opterećenje kad se bude razgovaralo o gospodarstvu, dobio je od njega drzak odgovor i više to pitanje ne namjerava otvarati, kaže mi sugovornik iz vrha stranke, od kojega sam, kao i mnogi ovih dana pokušao saznati nešto više o programu čije detalje iznimno disciplinirano uspijevaju čuvati, a na ono što je objavljivano u hrvatskim medijima odmahuje rukom. Odmah mi je objasnio i zašto:

– Ono što je do sada iskomunicirano s javnošću tek su tri stranice natuknica pripremljenih za medije, tu je čitav niz poteza koji nisu ni spomenuti, to je daleko od stvarnog programa koji se sastoji od nekoliko stotina stranica u 14 poglavlja!, kaže mi sugovornik, jedan od rijetkih kojima je bio dostupan cjelokupni materijal, priznajući da je nemoguće da uži vrh stranke, među kojima nisu svi ekonomisti, tako brzo stvarno apsolvira tako obiman program. No, dvodnevna prezentacija ih je, kaže, uvjerila da je gospodarski program razrađen do najmanjih detalja, te da se ide u željenom smjeru. Ali im je i pomogla da shvate koliko velika će na njima biti odgovornost za njegovo provođenje.

HDZ-ove kalkulacije i simulacije

– To što je izišlo van neki su od temeljnih elemenata ili smjernica, a sam program je vrlo konkretan i detaljan, sastoji se od brojnih analiza stanja, kalkulacija, simulacija i rješenja. U prezentaciji je užem vrhu stranke naglašeno koji su dijelovi zahtjevniji za provođenje, navodi se i kako i kada nešto treba biti napravljeno, objašnjava mi HDZ-ovac, napominjući da to što je ova verzija programa nazvana konačnom ne znači da tu sve staje. Poglavlja programa kontinuirano će se brusiti i dorađivati na stranačkim odborima, a do tada – silenzio stampa. 
No, nestrpljenje u hrvatskim medijima raste. Svi javno pitaju – nije li neozbiljno da vodeća oporbena stranka nije svoj program učinila dostupnim javnosti. Iako istovremeno nije ni logično da se u trenutku dok izbori još nisu raspisani u Hrvatskoj raspravlja o gospodarskom programu oporbe, a ne vladajuće stranke. No, stvarno, kad ćemo o tome znati više?
– Onda kad to budu napravili i svi ostali! Kako kaže Karamarko, sad smo u situaciji da mi prezentiramo – a drugi o svojim programima šute. Dakle, o detaljima ćemo govoriti ne dan nakon raspisivanja izbora, već kad to budu radili i svi ostali, tijekom kampanje. HDZ još nije ni počeo predstavljati „najveće blago", a to je 50 projekata teških ukupno 50 milijardi eura, od kojih je Karamarko njih 15 nedavno dao 'škicnuti' na sastanku s poslodavcima, kaže mi sugovornik. Ako je vjerovati, to nije onaj portfolio kojim su svojedobno mahali Jadranka Kosor i Domagoj Milošević, pa zatim Radimir Čačić. Istina je, kaže, da tu ima velikih infrastrukturnih međunarodnih projekata, no to je zato što je za njih sigurno financiranje iz europskih fondova. 
Kaže da je vrh stranke zajedno s Karamarkom bio impresioniran i time koliko je pažnje pod palcem IFO insituta posvećeno socijalnom aspektu, koji, kako ističe, odražava pristup europskih pučana, a ne neoliberalni pristup. Istina je da u državnoj upravi na nekim pozicijama postoji višak zaposlenih, no, na drugima postoji i manjak, a već se precizno znaju i jedne i druge brojke, tvrdi mi sugovornik, koji ističe da će reforme svakako provesti, ali odbacuje navode o „bolnim rezovima" i „dolini suza".

– Karamarko nikad nije govorio da će nas provesti kroz dolinu suza, već da će nas izvesti iz doline suza u kojoj se već danas nalazimo, kaže, odbacujući spekulacije da prve vidljive rezultate očekuju tek za nekoliko godina. Naprotiv, tvrdi da će biti vrlo brzo vidljivi.
– Karamarko je potpuno prihvatio stav da će ići u reforme kao da mu mandat traje samo godinu dana, i kad bi cijena reformi mogla biti gubitak onih sljedećih izbora i dalje bi odabrao reforme, uvjerava me emotivno, dodajući da su u HDZ-u svjesni da je Hrvatska pred zidom te da zapravo ni nemaju izbora nego ići tim putem. Kao dokaz navodi da se Karamarko već sljedeće srijede nalazi s udrugom Blokirani, kako bi se pokušalo naći rješenje i za taj gorući problem. 

>> HDZ u svom gospodarskom programu nudi i rješenja za kredite vezane uz franak 

>> HDZ krije program kao zmija noge: Pitanje je što će ostati do izbora