Dogovor HDZ-a s SDP-om oko saborskog istražnog povjerenstva za Agrokor samo je još jedan u dugačkom nizu kukavnih kompromisa oko pitanja za koja kompromisa ne bi smjelo biti. Vezivati sastav nekakvog prolaznog saborskog povjerenstva s dalekosežnim izborom ustavnih sudaca samo po sebi dovoljno je skandalozno, jer pokazuje da se Ustavni sud u dvije ključne hrvatske stranke doživljava kao politički plijen i predmet bezobzirne interne trgovine, ali je zapravo sve to smiješno bespotrebno čak i u terminima realpolitike, jer odustajanje od uvjeta da u saborskom povjerenstvu ne mogu sjediti, a kamoli ga voditi oni koji su godinama sjedili u raznim vladama koje su služile kao servis Ivici Todoriću i Agrokoru pokazuje da se ni jedni ni drugi ne namjeravaju tim problemom ozbiljno pohrvati u našem poslovičnom panonskom blatu.
HDZ je, ajde-de, barem imao toliko obraza u povjerenstvo ne delegirati one koji su što djelovanjem što svjesnim ne-djelovanjem pomagali Todorića, no SDP je otvorenom ucjenom u njega instalirao dva čovjeka koji su do prije godinu i pol dana bili ministri u vladi za čijeg je djelovanja došlo do eksplozije mjeničnog kreditiranja Agrokora, praćenog eksponencijalnim uzletom faktoringa. Znali, ne znali, opravdanja ne mogu imati za to što baš ništa nisu napravili kako bi to spriječili. Svi su umočeni do grla.
Tko može vjerovati da Orsat Miljenić, kao mnogi prije i poslije njega, nije duboko involviran u sve te strukture? Tko može uvjetovati da čovjek koji je žmirio na to kako interesi “ovršne mafije” ugrožavaju živote nekoliko stotina tisuća blokiranih građana nije jednako tako žmirio na to kako interesi tajkuna prijete krahom hrvatskog poljoprivredno-prehrambenog sektora. Blokirani nisu ništa manji sistemski rizik od Agrokorovih dobavljača. A on će sad voditi to povjerenstvo. Čovjek pod čijim ravnanjem je pisan lex Perković trebao bi istraživati tko je pisao lex Agrokor! Ta nemojte kasti. Sudeći prema dosadašnjem “skoru”, prije bi se moglo zaključiti da je njegov zadatak ništa ne naći, nego nešto opipljivo naći, nedajbože krivce.
Gordan Maras pak, danas je jedan od onih koji su najglasniji u prozivkama onih koji su u današnjoj vladi nedvojbeno zapovjedno odgovorni za Agrokor. No gotovo do jučer je on kao ministar poduzetništva bio jedan od onih koji su bili zapovjedno suodgovorni za Agrokor. Otkud njemu danas moralno pravo zauzimati moralnu superpoziciju?
Objektivno, naravno, i najpošteniji ministar među ministrima teško da bi mogao pobjeći od vlastite suodgovornosti za pretvaranje priče o hrvatskom uspjehu u bajku o regionalnom igraču, a zatim i za metamorfozu u Čudovište iz panonske močvare – u Agrokorzillu. Ne bi to moglo biti lako čak niti onima koji nikad nisu sjedili u nekoj od hrvatskih vlada, ali su zato godinama i desetljećima sjedili u Saboru u kojem su dizali ruke za odluke svojih stranačkih vrhuški kojima su pogodovali stvaranju Agrokorzille - ili pak nisu predlagali rješenja koja bi to spriječila.
No, kad tako postavimo stvari, ima li ikog u Saboru tko ima puni legitimitet voditi takvo povjerenstvo? Možda bi se onda moglo zaključiti da ponajveći legitimitet za to imaju oni koji su u Saboru glasali – protiv takvog načina osnivanja povjerenstva? Dakle, možda neki zastupnici Mosta i Živog zida. No, ne tako brzo. Mostovce nitko ne može optužiti da su hranili Agrokorzillu, no itekako je zanimljivo pitanje: jesu li je planski rušili? Božo Petrov je sam opisivao kako je namamio Todorića u Banske dvore – Todoriću je rekao da mu Plenković nudi pomoć, a Plenkoviću da Todorić traži pomoć. To bi značilo da nisu lagali ni jedan ni drugi, već da ih je Petrov smišljeno doveo u zabludu. Pitanje bez odgovora je – trebamo li Petrovu za to danas biti zahvalni? A bilo bi zanimljivo i saznati tko je to zapravo i zašto pokrenuo stampedo vjerovnika kojim je srušen stand-still aranžman s bankama, a time i zadnja nada za rješenje mimo novonapisanog lexa.
Plenkoviću i Martini Dalić najpametnije bi pak bilo da i bez povjerenstva, koliko sutra, na konferenciju za medije dovuku cijeli tim koji je pisao lex Agrokor, te da na vremensku crtu od dana sastavljanja vlade stave i najmanji detalj vezan uz ovu aferu.
Dakle, kako stvari stoje, reklo bi se da bi povjerenstvo mogao voditi jedino netko iz Živog zida! Recimo Ivan Pernar. No, tek tad bi cirkus bio zagarantiran. Našlo bi se i nekih ozbiljnijih, ili koji imaju i neka konkretna ekonomska znanja, poput recimo Aleksića i Lovrinovića, no, takvi su očito unaprijed eliminirani malim brojem članova povjerenstva u kojem će većinu imati stranke koje su u simbiozi Agrokorzillu dragale, češkale i redovito timarile.
Gospodine Hrstiću vrlo dobro ste razgolitili ovu dramu i aktere vezane uz ovo novoizabrano povjerenstvo, osim jednod detalja, a tiče se Bože Petrova i Mosta. Naime, točno je da je sam Petrov izjavio kako je upravo on namamio Todorića u Vladu pa stoga postoji mogućnost da ih je obojicu doveo u zabludu. Međutim, svi znamo da Petrov cijelo vrijeme govori kako je on opetovano upozoravao Vladu zbog stanja u Agrokoru jer je on, kako tvrdi svjestan, kakve bi reperkusije po hrvatsko gospodarstvo, imalo urušavanje Agrokora. Zašto je onda izjavio, citiram; " stanje u Agrokoru je katastrofa", i to iz pozicije predsjednika Sabora. Nakon te izjave urušena je cijena dionica tvrtki iz koncerna Agrokor, i to drastično. Što je onda Petrov tom izjavom htio napraviti? Treba provjeriti tko je tada kupovao dionice, sve do trenutka dok njihovu trgovinu nije obustavila HANFA. Tek tada, Most (Miro Bulj) podnosi prijavu protiv HANFE jer eto, oni se tobože brinu o radu te i drugih agencija. Osim toga, treba provjeriti, i zbog sumnje u koje kazneno djelo je Petrov protiv Todorića podnio prijavu i na temelju kojih insajderskih podataka te odakle ti podaci Petrovu, ukoliko ih je uopće imao..