Kada vlast u Hrvatskoj odluči donijeti neki zakon koji nije po mjeri Katoličke crkve, Crkva može pozvati samo na molitvu, tj. nema nikakvih drugih mehanizama utjecaja na aktualnu vlast, bez obzira na to ako je riječ o vlasti koja s biskupima (deklarativno, dakako) dijeli kršćanski svjetonazor. Konkretno, u ovom političko-svjetonazorskom srazu Crkva je u prilici izgubiti još jednu bitku od svojega „svjetonazorskog partnera“ na političkoj sceni, HDZ-a, jer očigledno je da će se HDZ posve oglušiti na izjave i intervencije Hrvatske biskupske konferencije o Istanbulskoj konvenciji.
Petir jedina protiv
Slična situacija između HDZ-a i Kaptola bila je prije deset godina kada je za mandata premijera Ive Sanadera pokrenuta izrada Zakona o suzbijanju diskriminacije, za koji je Crkva držala da na mala vrata uvodi mogućnost homoseksualnim parovima da posvajaju djecu i uvodi termine rodne ideologije. Premda je Crkva i formalno i neformalno tada radila pritisak na HDZ-ovu Vladu, svaki angažman bio joj je uzaludan jer je Sabor izglasao za Crkvu sporni zakon, i to tako da je HDZ uoči glasovanja čak povukao svoj amandman kojim se tražilo brisanje iz zakona diskriminacije temeljene na rodnom identitetu i izražavanju. Za zakon je glasovalo 117 zastupnika, HDZ-ovac Ivan Bagarić bio je suzdržan, a samo je HSS-ova zastupnica Marijana Petir glasovala protiv rekavši novinarima da je tako postupila jer drži da zakon otvara novi prostor za diskriminaciju. Zanimljivo, Crkva je bila prva koja je osjetila zakonske mjere, jer je protiv njezine vjeroučiteljice Jelene Ćorić Mudrovčić podnesena prva tužba lezbijskih udruga zbog diskriminacije zato što je tobože na nastavi vjeronauka govorila da je homoseksualnost bolest, no Mudrovčić je oslobođena optužbe. Taj primjer vrlo dobro ilustrira i aktualnu situaciju jer su pozicije, praktički, identične. Crkva je protiv zakona, a HDZ, koji je na vlasti, odlučio ga je usvojiti. Biskupi su saborske zastupnike koji se deklariraju kao kršćani, katolici, pozvala na njihovu savjest, no ispred kršćanskih savjesti zastupnika očito je politički pragmatizam, odnosno stranačka poslušnost, jer je vrh stranke odlučio da se Istanbulska konvencija mora usvojiti.
Tuđman protiv pobačaja
Crkva je u borbi protiv zakona kojima se, kako ona vidi, kroz obitelj i njezino poimanje želi promijeniti narav društva, pokušala stvoriti i svojevrsnu „vjersku koaliciju”, što joj je u nekoliko navrata i uspjelo okupljanjem monoteističkih zajednica koji dijele stavove o životu i obitelji. Međutim, ni njihova zajednička izjava nije uspjela zaustaviti Zakon o medicinski pomognutoj oplodnji 2012. za vladavine lijeve koalicije.Crkva od stvaranja države radi pritisak na vlast da se izmijeni komunistički zakon koji dopušta pobačaj pa je na prijedlog prvog hrvatskog predsjednika dr. Franje Tuđmana u Ustav unesen i čl. 21. da “svako ljudsko biće ima pravo na život”. No, bez obzira na to što je, prema svjedočenju Slavena Letice, taj članak Franji Tuđmanu osobno odobrio kardinal Franjo Kuharić, do danas u zakonskoj regulativi vezanoj za pobačaj nema nikakva pomaka. Odnosno, Ustavni je sud zakonsku regulativu trebao prilagoditi Ustavu, kako za vrijeme HDZ-ove vladavine tako i za SDP-ovih koalicija.
Neka ga izbace iz Crkve. Ne može služiti i Bogu i Junkeru.