Hektar djedovine stajao 15.000, a sada 180.000 kuna!

Kako kupiti državnu zemlju za 2000 eura ili 15.000 kuna po hektaru, a onda je prodati državi za 18 kuna po četvornom metru? Budući da jedan hektar ima 10.000 četvornih metara, to znači da od 180.000 (kuna) treba oduzeti 15.000 (kuna) i  automobil je u garaži, a ni kopao ni luk jeo. Odgovor glasi  nikako. Za takve je akcije prekasno jer nijedna općinska vlast nije sebi dopustila takav autogol. Danas se trasa zna, istina, nije precizna, nego u širini do 1,5 kilometara, a vlasnici će milom ili silom morati prodati zemlju. Njihov je problem hoće li time profitirati ili izgubiti. U svakom slučaju, nema ni najmanje šanse za ucjenjivanje zbog nostalgije, prijeke potrebe, očuvanja djedovine. Zemljoposjednik može samo potpisati prodaju, Hrvatske autoceste izbrojit će 18 kuna po četvornome metru i  gradnja Koridora 5C može početi.

Usitnjeni posjedi
 Prije četiri-pet godina u Baranji ste mogli birati vikendicu, kuću, zemljište, podrum, a cijene su bile gotovo simbolične. Danas su nekretnine barem dvostruko vrednije, a očekujemo eksploziju cijena  kaže tajnik Belog Manastira Josip Kompanović. Prisjeća se kako svaki potencijalni ulagač u poslovnu zonu traži ustupke grada, a presudnim se pokazuje blizina budućega koridora. Tržište nekretnina, osobito zemljišta, tako oživljuje. Istina, više se traži nego što se prodaje jer još nije prodano ni državno zemljište čije se cijene kreću oko 2000 eura po hektaru, a privatno je već dosegnulo cijenu od 3200 do 3500 eura po hektaru. Međutim, privatni su posjedi usitnjeni, često do pola jutra i manji, pa i njihova cijena ovisi o lokaciji, uređenosti, žurbi vlasnika i spretnosti kupca. Pet hektara "u komadu" san je mnogih kupaca.
Iako Koridor 5C samo dotiče općinu Darda, cijene zemljišta u posljednje su se tri-četiri godine povećale tri puta. Načelnik Ante Vukoja smatra da je tomu pridonijelo ne samo približavanje autoceste nego i priče o EU pa poduzetnici kupuju zemljište i odmah sade voćke, kupine i vinograde.
Za razliku od poduzetn(ij)ih Baranjaca, vlasnici zemljišta uza slavonski dio Koridora 5C teže se rastaju od djedovine. Tako barem kažu jer  kako se pokazalo u Novim Perkovcima kod Đakova  većini vlasnika autocesta će razbiti ionako usitnjene posjede. Žal za zemljom ne može ugasiti ni hrpa novčanica u džepu. Oni koji nemaju zemlje žale što nemaju čime trgovati, a oni kojima će trasa budućeg koridora načeti djedovinu tvrde da je nevoljko prodaju.
 Još ne znam koliko će mi zemlje uzeti država, ali znam da mi trasa presijeca šest parcela. Ostat će mi samo špicevi i što ću onda s njima? Da nije ceste, nikada zemlju ne bih prodao jer ja živim od poljoprivrede, a imam i dva unuka. Ma kakva prodaja, da mi je kupiti još zemlje  kaže 73-godišnji Franjo Gregić.

Novo zapošljavanje
 Netko je zadovoljan, mnogi nisu  dobacuju Tera i Marko Adrić.  Cijena od 18 kuna po kvadratu nije dovoljna za plodnu slavonsku zemlju jer u Dalmaciji za kamen plaćaju i do 40 kuna. Koridor će nam presjeći tri četvrtine jutra, a rečeno nam je da ćemo zajedno s odštetom za usjev dobiti 38.000 kuna, što je malo. Zemlju ne bismo prodavali jer od nje živimo. Ostat će nam šest jutara, a u našem kraju oni koji bi zemlju sada i prodali traže koridorsku cijenu  100.000 kuna za jutro. Stoga, i kad bismo htjeli, zemlju više ne možemo kupiti  suglasni su Adrićevi.
Gradonačelnik Đakova Zoran Vinković jedva čeka konkretniji početak radova na Koridoru 5C. Bit će tada novog zapošljavanja njegovih sugrađana, strani i domaći građevinari dolazit će u biskupijski grad na ručak, piće i odmor, obići će katedralu, posjetiti državnu ergelu lipicanaca u gradu i Ivandvoru koji je samo 600 metara udaljen od trase autoceste. No, uvjeren je da izoliranost te regije ne može promijeniti ni autocesta, ni popravak lokalnih cesta, ni bolja prometna povezanost, nego stvarna decentralizacija Hrvatske.
Seljaci bi zbog Koridora najradije zaplakali. Jedni od sreće što će za komad zemlje dobiti "dar s neba", a drugi od tuge jer će novac nestati čim stigne u praznu perinu, a ostat će trajno bez zemlje.
 Ma nitko nije baš ništa pitao seljaka. Zato jedni žele dovući trasu na svoj posjed, a drugi će zaista biti oštećeni. Neki ljudi imaju voćnjak na trasi, ali u knjigama je to upisano kao oranica pa je i isplata prema vrijednosti oranice  kaže Stanko Zdravčević, tajnik ZUSSB-a, te zaključuje:  Neka se gradi, neka netko i zaradi. Mene više zanima što će biti s hrvatskom zemljom izvan europskog koridora. Hoće li i dalje ostati hrvatska? Sabor i Vlada ponašaju se kao da je državna zemlja 1945. godine pala s Marsa, otvaraju Pandorinu kutiju s folksdojčerima, lobiji opstruiraju prodaju zemlje, a opravdanja stanjem katastra i gruntovnice prozirna su. Zemlja se ne želi prodati seljaku kako ne bi ojačao prije ulaska u EU. Kad bi se barem odobravale koncesije na 30 godina umjesto što se daje u zakup i čuva za nekoga. Brzo će se vidjeti za koga jer brzo će 2009. godina  poručuje Zdravčević.