Heroji iz Baranje: Nepokretnoj djevojci dala je topli krevet

Kada voda stigne do kućnog praga, svaka je pomoć dobrodošla. Najbolje to znaju Baranjci iz Šumarine koji se posljednjih tjedan dana hrvaju s podivljalom prirodom.

Dok bi obitelj Drvoderić za pruženu ruku spasa medaljom najradije okitila Belomanastirca Ivicu Lovrenčića koji im je u dvorište prvi donio vreće i pijesak za zečji nasip, Katica Vukušić nema dovoljno riječi hvale za svoju dobročiniteljicu Ljubicu Juračić.

– Mama i ja same bismo noćile u ogromnoj sportskoj dvorani na strunjačama da se u posljednji tren nije pojavila Ljubica. Ugledavši nas kako onako usamljene sjedimo na krevetu, ponudila nam je smještaj u svojem stanu. Istog smo trenutka to prihvatile – zahvalna je Katica koja je zbog teške prometne nesreće još prije godinu dana ostala nepokretna i prikovana za postelju.

Prva na listi za B. Manastir

Zbog nabujale vode koja im je opasno zaprijetila, prije nekoliko noći bila je među prvima na popisu za evakuaciju iz Šumarine u Beli Manastir.

– Kao da mi je sam dragi Bog rekao da prije odlaska kući svratim u dvoranu. Baš mi je drago da sam u čitavoj nesreći nekoga uspjela usrećiti – zadovoljno priznaje Ljubica koja je kao članica belomanastirskog Crvenog križa proteklih dana boravila u vodom opasanoj Šumarini.

I direktor zasukao rukave

Od posla, kako na blatnjavom seoskom sokaku tako i na kanalima, dvije noći i tri uzastopna dana nisu bježali Pavo i njegova supruga Evica Jelić te braća Drago i Ivan Srša. Umor ih je “pokosio” tek kada im je u pomoć stigla mnogobrojna vojska.

– Oni su obranili Šumarinu i sve digli na noge. Traktorima su sami gurali zemlju, punili vreće i zatvarali most. Da nije bilo njih, ovo bi sve sada plivalo pod vodom. Uz dobru volju, koliko su samo novca potrošili za benzin jer svoje strojeve cijelo to vrijeme uopće nisu gasili! – bez razmišljanja će priznanje i zahvalu za ono što su napravili svojim sumještanima odati Ivan Horvat. Lijepu riječ ima i za direktora osječkih Hrvatskih voda Zorana Đurokovića.

– Nismo ni sami mogli vjerovati koliko jedan direktor u ovakvoj situaciji može biti angažiran. Svaka čast! Bili su s nama cijelo vrijeme, dežurali i pomagali nam – zaključuje Ivan s “prve crte” obrane od poplave.

Rukave su zasukale i ruke u tijesto “umočile” mještanke Ana Raguž i Marija Ivanović.

– Muževi su nam donijeli sav potreban materijal, a mi pečemo kiflice i kolače za dežurne mještane, policiju i vojsku. Valjda će biti dovoljno za sve. Napeći ćemo više od nekoliko stotina kiflica jer se nakon naporna posla treba malo i osladiti – u glas će zajapurene Ana i Marija.

Dok su mještani Šumarine uzimali predah jer ne znaju što ih još sve čeka, osječko-baranjski župan dr. Vladimir Šišljagić izvijestio je u Osijeku kako unatoč ekstremnim uvjetima i velikoj količini vode za sada ne postoji opasnost od širenja zaraza. Istodobno je Zoran Đurković, direktor osječke ispostave Hrvatskih voda, najavio mogućnost da Dunav sljedećeg tjedna dosegne svoju povijesnu razinu i u baranjskoj Batini. Tamo su već počeli pojačavati nasipe vrećama s pijeskom koje su preostale iz okolice Beloga Manastira.

– Sve je moguće jer se ni ovo nikada ranije nije dogodilo – rekao je Đurković.

U petak 100.000 vreća

Rezimirao je, također, kako su u kritični petak u Baranji napunili i postavili 40.000 vreća, na području cijele Osječko-baranjske županije njih 
oko 100.000, a isto ih toliko još imaju u pripremi te još 30.000 vreća na zalihama.