Ovih se dana, u poplavi važnih i nevažnih vijesti, pomalo neprimjetno, gotovo ispod radara i bez previše buke provukla jedna od onih zapravo prevažnih. Bila je to vijest o odlasku Vinka Prizmića, pročelnika Hrvatske gorske službe spašavanja, koji je prije 16 godina svoju družbu planinara koji su sporadično pomagali ljudima u nevolji pretvorio u modernu službu koja danas broji 1500 članova, 25 stanica i 40-ak ispostava.
I sve do jedna spašavaju ljudske živote, besplatno. Ne primaju novac, službu čine volonteri koji su pristali biti na raspolaganju ljudima u nevolji 24 sata dnevno, 365 dana u godini, samo zato što imaju potrebu pomoći drugome. Godišnje je to 8,000.000 sati dobrovoljne pripravnosti i 300.000 stručnog, često rizičnog i opasnog rada u akcijama spašavanja, pripremi i preventivi i rada u zajednici. Naposljetku, Vinko Prizmić se umorio: u HGSS-u je proveo punih 47 godina.
Kao uspješan alpinist i speleolog osjetio je odgovornost da stečena znanja stavi na raspolaganje ljudima kojima to može pomoći. Osobno je sudjelovao, na terenu organizirao ili koordinirao čak 2000 akcija tijekom kojih je spašeno isto toliko, pa i više ljudskih života.
Izračunao je da je, u životno pogibeljnim situacijama i u akciji, proveo više od stotinu tisuća sati. No, i nakon svih tih impozantnih brojki koje rječito govore o njegovu bespoštednom radu, Vinko Prizmić i dalje će uvjeravati ljude oko sebe da je samo prvi među jednakima.
Umorio se dobri Vinko jer se nikada nije štedio. Iza njega su složene potrage koje su trajale danima, spašavanja iz slapova i bujica, autobusi u provaliji s desecima mrtvih i teško ozlijeđenih, smrznuta djeca, dramatična stijenska spašavanja, biblijski potop u Rajevu Selu i Račincima, gdje se zatekao u trenutku pucanja nasipa, snježno nevrijeme u Dalmaciji kada je devet dana neprestano bio u pogonu.
Vinko Prizmić nikada ništa nije tražio za sebe, ali jest za boljitak HGSS-a. Glasno je ukazivao na probleme, poticao zakone i strategije, prozivao i ukazivao na važnost zaštite i spašavanja, na potrebu uvođenja broja 112 kada se o njemu još nije ni govorilo. Prvi u Hrvatskoj njegovi su momci oživjeli čovjeka vanjskim defibrilatorom, prvi noću s kruzera spasili čovjeka i usput ga reanimirali i još niz stvari koje su danas postale opći standard.
No, odlazi s primjesom gorčine jer nije uspio riješiti odgovarajuću helikoptersku potpora HGSS-u koja je ponekad jedini alat koji im može pomoći da nekome spasimo život. Za to nije bilo sluha ondje gdje je upirao, premda je svojim bespoštednim angažmanom sa svojom braćom spasitelja Hrvatsku učinio boljim i sigurnijim mjestom.
Dakako, HGSS Prizmićevim odlaskom neće stati. Već je imenovan njegov nasljednik, Josip Granić. Prethodnik mu prepušta vrhunski uigran tim spremnih na spašavanje života u bilo kojem trenutku.
”Ponosan sam na HGSS, ponosan sam što sam bio dio toga i što sam 16 godina bio lokomotiva. Ta lokomotiva ne može vući dovijeka i red je da se priključe mlađi”, kazao je ovih dana sada već bivši pročelnik HGSS-a.
A mlađi dolaze stazama koje je utabao upravo Vinko Prizmić dok će on sam naposljetku imati više vremena za svoju obitelj, Vela Luku i masline, za zasluženi mir. No, to ne znači da i dalje neće biti tu kad god zatreba, danju ili noću, a zatrebat će. Takve su to, rijetke, ljudske sorte.
VIDEO HGSS-ova akcija spašavanja penjača na Biokovu
Hvala Vam gospodine Vinko