U Kinu Europa večeras će, nakon više od 70 godina, biti prikazan jedan od najvećih filmskih hitova u NDH - njemački spektakl “Ljudi u oluji” (“Menschen im Sturm”). Film je u Zagrebu premijerno prikazan 20. ožujku 1942. i tijekom mjesec dana prikazivanja gledalo ga je čak 23.600 gledatelja.
Nešto su više gledatelja imali samo filmovi “Židov Süss” (39.000) i “Kora Terry” (34.000), ali i s ovom brojkom spada među najgledanije filmove u četiri godine postojanja NDH.
Antislavensko djelo
No nije to film koji se samo diči brojkama. Njegovo je snimanje bilo jedno od najživopisnijih kinematografskih događaja tog vremena. Naime, film je sniman na lokacijama u Hrvatskoj (djelomično i u Tkalčićevoj ulici u Zagrebu), a u Zagreb su tada stigle najveće filmske zvijezde Trećeg Reicha, predvođene glumicom Olgom Tschehowom. Zanimljivo da se tadašnji ravnatelj Ravnateljstva za film Marjan Mikac našao u problemima jer je njemačka ekipa rezervirala sobe u hotelima Esplanade i Palace do kraja lipnja 1941., a odmah za njima u te je sobe trebala ući talijanska filmska ekipa. No Nijemci su u zadnji čas zatražili zadržavanje hotelskih soba i nakon dogovorenog termina, pa se Mikac našao u situaciji da bira kome se zamjeriti - Nijemcima ili Talijanima. Stoga je tadašnjem Državnom tajništvu za propagandu poslao pismo u kojemu kaže i ovo: “Bilo bi uistinu nezgodno kad bi se (Nijemci. op. a.) morali seliti zbog Talijana.”
“Ljudi u oluji” je film o pokušaju bijega preko njemačko-jugoslavenske granice male grupe folksdojčera uoči Drugog svjetskog rata. Čak je i Ante Pavelić inzistirao da se jedan filmski lik oblikuje po njemu.
Godinama bio zabranjen
Naime, 22. lipnja 1941. Njemačka je napala SSSR i poglavnik je, u suradnji s njemačkim vojnim vlastima, zatražio od ekipe filma da “Ljudi u oluji” budu “dokument njemačko-hrvatskog sudbinskog zajedništva. Tako lik lokalnog liječnika, koji spašava njemačku obitelj, simbolizira hrvatsko-njemačku suradnju, a njegovo je ime – Paulić. Poslije rata film je stavljen na listu tzv. vorbehalts filmova i bio je godinama zabranjen za javno prikazivanje.
Sad neka neko još samo objasni šta je cilj javnog prikazivanja ovakvih filmova!? Film ne treba da bude zabranjen i mora biti dostupan u kinotekama svim zainteresovanima (iz naučnih potreba recimo, ili publicističkih) ali je modernoj Evropi potpuno zaumno javno komercijalno (unatoč tome što su ulaznice besplatne reč je o komercijalnoj projekciji!) prikazivanje nacisitičkih propagandnih filmova. Svaka vam čast! Vi svakog dana priložite novi dokaz hrvatskoj odanosti fašizmu!