Zdravstveni proračun jednak je lanjskom, ali uz obvezu vraćanja duga od 2,5 milijardi kuna. Sasvim je jasno da bez dodatnih prihoda nije moguće od 22,3 milijarde kuna u zdravstvu ove godine vraćati taj dug i zadržati stanje jednakim, a kamoli unijeti kakav napredak. Ukinuti neku od bolnica za koje će svi, dakako, bez mikrofona, tvrditi kako ih je previše – nije opcija jer je to politički kamikaza-potez. Stoga će se dodatni prihod tražiti u reformama što je također vrlo sklizak teren za administraciju u što se sada uvjerava i ministar zdravlja dr. Dario Nakić. Najavio je dosad dvije reformske mjere – prvo kreće s onom u hitnoj pomoći, a potom u definiranje standarda u zdravstvenim uslugama.
Već je reforma hitne izazvala niz reakcija, ali mnoge su dobrim dijelom bile površne s obzirom na to da bolničke brojke i liječnici otvoreno ponavljaju da većina pacijenata u bolničkim hitnim prijemima – nisu hitni slučajevi. Stoga je namjera da prije bolnice hitnog pacijenta pregleda liječnik – obiteljski, liječnik u izvanbolničkoj hitnoj ili onaj koji će biti s timom hitne službe. Na taj način planira se ušteda, a mogućnost ostvarenja prihoda u slučajevima kada se pacijent sam uputi u bolničku hitnu i inzistira na pregledu iako se trijažom procijeni da njegovo stanje nije najviših hitnih kategorija. Koliko će taj pacijent nadoplatiti, ovisit će o standardu zdravstvenih usluga koji se tek treba definirati, a potom i o cijeni police dodatnog zdravstvenog osiguranja. Reformu hitne podržavaju i u Hrvatskoj udruzi za promicanje prava pacijenata, iz koje upozoravaju da pacijenti prije ikakvih promjena moraju biti dobro informirani, a sustav posložen.
Ozakonjuju kažnjivu praksu
– Tko će dati informaciju o dežurstvima liječnika obiteljske medicine, a tko će od njih uopće dežurati i otkud novac za ta dežurstva? Prema kojem će protokolu obiteljski liječnik sebi dati ovlasti za “rješavanje problema” ili upućivanje pacijenta na hitnu? I liječnicima se time nameće odgovornost jer što ako su nekoga odbili, a nastane komplikacija – upozorava mr. Jasna Karačić, predsjednica spomenute udruge.
Hipotetska je to situacija koja će se zasigurno događati, a koju se konkretnom organizacijom mora spriječiti. Prvi potezi na terenu bit će poznati, kako neslužbeno doznajemo, u idućih mjesec dana. Ono što potom slijedi jest druga reforma, odnosno uvođenje nadstandarda čiji spomen već danas asocira na podjelu pacijenata na bogate i siromašne. Struka je dobila zadatak definirati što je standard u liječenju, a sve iznad toga bit će moguće uz nadoplatu kroz dodatno zdravstveno osiguranje. Time se ozakonjuje praksa koju je dosad HZZO kažnjavao iako je, podsjetimo, stav pravnika u zdravstvu kako i trenutačni zakon omogućuje nadoplatu u bolnicama. Kako će ga tumačiti i u kojem dijelu mijenjati aktualna zdravstvena vlast, bit će jasno uskoro. U uvođenju nadstandarda ionako će najveći problem biti definiranje što obvezno zdravstveno osiguranje pokriva s obzirom na to da pacijenti niz prava zbog, među ostalim, dugih lista čekanja, već sada ne mogu ostvariti.
Nadalje, otvara se cijeli arsenal mogućih manipulacija na što je upozoravao bivši ministar zdravlja prim. Siniša Varga. Jer kako će pacijent odbiti prijedlog da mu je potreban, primjerice, kuk bolje kvalitete od standardnog i kako će uopće znati da doplaćuje doista nešto kvalitetnije? Nadalje, plan je “upogoniti” i onaj nemedicinski dio resursa pa u nadstandardnu ponudu dati izbor bolničkog apartmana, hrane, a jedna od mogućnosti je i izbor liječnika. Baš kao što postoji izbor u primarnoj zdravstvenoj zaštiti, isto je moguće realizirati i u bolničkoj. Pacijenti bi mogli nadoplatiti ako žele pregled ili zahvat kod liječnika po svojem izboru. O dijelu ovih poteza već se javno kalkulira, a kao mogućnost za najveće uštede zasigurno su lijekovi, iako se o tomu zasad ne govori. Jedan mogući model ovakve uštede jest takozvana A lista lijekova s isključivo najjeftinijim generičkim lijekovima. Sve ostalo moglo bi biti nadstandard u kojem bi država pokrivala cijenu najpovoljnijeg generika s liste, dok ostatak plaća pacijent. Dakle, ako pacijent želi originalan lijek, država u njegovoj cijeni sudjeluje iznosom koji treba izdvojiti za najjeftiniju generičku varijantu tog lijeka.
Treba definirati standard
– Na takav način, da se plaća puna cijena samo najjeftinijeg generika, godišnje zdravstvenom sustavu može donijeti uštedu od 100 do 150 milijuna kuna – komentira dr. Dražen Jurković, direktor Hrvatske udruge poslodavaca u zdravstvu, u kojoj su i izračunali ovu uštedu. Financijski učinak, odnosno uštedu i novi prihod od svih reformskih mjera u zdravstvu nije moguće izračunati jer, kako objašnjava dr. Jurković, nije još uvijek definirano što je standard.
– Nadstandard znači dodatna sredstva. Ovim proračunom bez dodatnih sredstava i uštede nije moguće vraćati dug – zaključuje dodajući da se pri svemu mora voditi računa da se pacijentima ne ugroze prava.
>> Godišnje nam dođe 50.000 ljudi, 40% nisu hitni slučajevi
>> Zdravstvo dug vraća štednjom – hitna u reformu, a pacijenti će imati nadstandard
Ove reforme su na štetu naroda i nehumane, za ovo će biti nemiri.