Na svjetskoj geopolitičkoj karti istočne zemlje, odnosno Rusija i Kina, mogu upotrijebiti cjepivo kao robu kojom će trgovati, posebno u zemljama Trećeg svijeta.
Te zemlje, posebno one u Africi, imaju velika prirodna bogatstva koja su voljna prepustiti svakoj zemlji koja se pokaže njihovim saveznikom u kampanji cijepljenja protiv COVID-19. Taj saveznik s cjepivom zapravo će ostati dugo godina u zemljama Trećeg svijeta jer će se cijepljenja nastaviti i nakon završetka pandemije. Prema podacima koje je agencija Airfinity objavila u prosincu, bogate zemlje, u kojima živi 14 posto ukupnog svjetskog stanovništva, već su kupile 53 posto svih cjepiva na svijetu. Siromašnije zemlje nisu imale još ni jedan ugovor s farmaceutskim kućama.
Takvu situaciju iskorištavaju Kina i Rusija kako bi ojačale svoju prisutnost u afričkim, azijskim i južnoameričkim zemljama. Sada imamo situaciju da Kina, koja nije na vrijeme upozorila svijet da se počeo širiti virus COVID-19, odnosno namjerno je prikrivala opasnost os njega, postane spasiteljicom svijeta, kazao je profesor strategijskih studija na Sveučilištu u Trstu, ekonomist i geopolitičar koji je upućen u vojnu strategiju Arduino Paniccia. Peking, koji je kriv za pandemiju, nastoji biti spasitelj. Najprije je opskrbio druge zemlje zaštitnim maskama, a sada donosi i cjepivo.
No, moramo se podsjetiti da ne samo da nemamo jasne podatke o proizvodu koji su razvili nego ni da je to autokratska država koja je zaustavila širenje koronavirusa metodama koje nitko drugi ne bi prihvatio, dodaje Paniccia. I za ruskog predsjednika Vladimira Putina distribucija cjepiva siromašnim zemljama pobjednička je karta za prelazak iz države parija, kakvom se Rusija smatra, u državu spasitelja i osloboditelja od pandemije.
No, ruski je položaj drukčiji od kineskog. Rusija i Kina međusobno su udaljenije nego što se misli, drži Paniccia. Rusi su, primjerice, iskoristili početak pandemije i u Italiju poslali vojne specijalce pod izgovorom pružanja pomoći talijanskom medicinskom osoblju, koji su prikupljalipodatke i uzorke virusa. Utrka za cjepivo potrajat će godinama, kao što je trajala utrka u naoružanju blokova u vrijeme hladnoga rata. Cjepivo će još dugo imati ulogu u geopolitici, i poslije završetka pandemije. Treba shvatiti što danas može biti prednost, ali prije svega što može biti prednost sutra, objašnjava Paniccia situaciju oko rata cjepivima. Europa je još dosta dezorijentirana.
Vidjelo se to i tijekom videosastanka šefova država i vlada 27 zemalja Europske unije (EU) u četvrtak. Nedoumica je kako se odnositi prema farmaceutskoj industriji i treba li početi masovno proizvoditi cjepivo u nekim novim pogonima u Europi, pa i cjepivo koje bi se pripremilo u europskim laboratorijima. Treće je pitanje treba li i kada uputiti cjepiva u afričke države. Čini se da je određeni smjer naznačio talijanski premijer i bivši predsjednik Europske banke Mario Draghi, kojem je to bio prvi sastanak Europskog vijeća. A sudeći prema onome kako se predstavio, mogao bi postati najutjecajnijim liderom 27 zemalja EU, odnosno zamijeniti njemačku kancelarku Angelu Merkel.
Nakon što je potaknuo da se ubrza cijepljenje, Draghi je rekao da cjepivo treba proizvoditi u Europi te kazniti farmaceutske tvrtke koje ne poštuju potpisane ugovore o isporuci cjepiva. Tu se postavlja još jedno pitanje – pitanje patenata.
Pred pandemijom ovih razmjera ne može “držati vodu” ideja o ekskluzivnosti patenata, drži talijanski ministar zdravstva Roberto Speranza. Države bi mogle zatražiti od farmaceutskih kompanija prepuštanje patenata za cjepivo protiv COVID-19 kako bi ga se moglo proizvoditi u svim državama. Svjetska zdravstvena organizacija već je bila naznačila takvu mogućnost, ali je do sada nitko nije proveo. Moglo bi se, recimo, farmaceutskoj industriji platiti koliko je potrošila za dolazak do cjepiva, koje zatim više ne bi bio ekskluzivni patent i svi bi ga mogli proizvoditi.
Draghi je dao do znanja kako će se Italija, bez obzira na EU, pripremiti za proizvodnju cjepiva i početi ga proizvoditi, možda, do kraja godine. Da je kojim slučajem EU na početku pandemije učinio tako, danas bi mogao samostalno proizvoditi cjepivo i ne ovisiti o velikim farmaceutskim kućama (Big Pharma). U svakom slučaju, ako se i danas počne raditi na tom projektu, neće biti kasno, jer ćemo se morati cijepiti i idućih godina. Od početka pripreme do početka proizvodnje potrebno je između šest i devet mjeseci. Potrebno je stvoriti europsku politiku zdravstva kako se ovakve situacije ne bi ponovile.
Glede europske pomoći cjepivima afričkim zemljama, Draghi je izrekao herezu. Na sastanku Europskog vijeća rekao je da treba biti oprezan prije nego što se lansiraju preambiciozni projekti donacija i distribucije cjepiva trećim, neeuropskim zemljama. Dakako, ne protivi se etičkim i geopolilitičkim razlozima tih planova, kakav je Covax za globalni pristup cjepivima, ali drži da je Europa u zaostatku s cijepljenjem i da sigurnost treba pružiti svojim građanima.
Stav “Europa first” u cijepljenju (EU je zaboravio i Balkan, gdje su se svojim cjepivima nametnuli Rusija i Kina) dijele i mnogi europski državnici iako nisu iznijeli, a to će zasigurno Europu udaljiti od mogućnosti da utječe na zemlje Trećeg svijeta. Hladni rat cjepivima još će dugo trajati.
Ne prodaju maglu, ali su blizu! Njihov zrak u boci stoji 530 kuna!