Iza snažnog oporavka hrvatskog robnog izvoza stoje mala i srednja poduzeća, pretežno u stranom vlasništvu sa sjedištem na sjeveru zemlje. Uz to, dinamiku rasta izvoza pretežno određuju mlada poduzeća – ona koja izvoze manje od pet godina. To je u suprotnosti s razdobljem prije 2013., kada su izvozne rezultate uglavnom određivala starija poduzeća, pokazala je analiza izvoza prerađivačke industrije nakon ulaska u EU koju je pripremio analitičar HNB-a Domagoj Šelebaj.
Pad jadranskih županija
Izvoznici su se i prije ulaska u EU izdvajali znatno većom produktivnošću, koja se nakon 2013. dodatno povećala, izvoznici su u pravilu i profitabilniji, isplaćuju veće plaće te posluju s nižim troškovima rada u usporedbi s poduzećima koja su usmjerena samo na domaće tržište. Jadranske županije u godinama prije krize prednjačile su doprinosom rastu izvoza, na što je najviše utjecao veći izvoz poduzeća iz djelatnosti proizvodnje prijevoznih sredstava. Smanjenje izvoza brodova tijekom krize snažno se odrazilo na izvoz jadranskih županija, ujedno i jedine regije u kojoj je tijekom recesije izvoz smanjen.
Nakon ulaska u EU, jadranska regija nastavlja biti jedina s negativnim doprinosom rastu izvoza, što je osim smanjenja izvoza brodova u najvećoj mjeri posljedica pada izvoza poduzeća iz djelatnosti proizvodnje odjeće i metala. Izvoznici iz sjeverne Hrvatske snažnom ekspanzijom izvoza tijekom recesije najviše su pridonijeli rastu izvoza u tom razdoblju, što je ponajviše zasluga poduzeća iz djelatnosti proizvodnje gotovih metalnih proizvoda. Upravo su izvoznici iz metalne branše najviše povećali izvoz i nakon ulaska u EU, pri čemu sjeverna Hrvatska i od 2013. ostaje glavni pokretač rasta izvoza.
U prvoj godini članstva na 1% najvećih izvoznih poduzeća odnosilo se 47% vrijednosti izvoza, a 10% najvećih poduzeća bilo je zaslužno za 86% vrijednosti izvoza. Pet godina nakon toga navedeni udjeli manji su za sedam odnosno za pet postotnih bodova. Tako je tradicionalno najvažnija hrvatska izvozna grana, brodogradnja, koja je prije ulaska u EU prosječno godišnje činila 11,4% izvoza, nakon 2013. pala na samo 2,8%. S druge strane, u strukturi robnog izvoza najveći je porast udjela zabilježen kod medicinskih i farmaceutskih proizvoda te cestovnih vozila. Analitičar HNB-a uočio je i porast tranzitnih poslova koji znatno počinju dobivati na važnosti nakon ulaska u EU.
Jedan od njih je reizvoz, koji podrazumijeva uvoz robe koja postaje vlasništvo hrvatskog rezidenta, a potom se bez znatnije promjene izvozi. Tako se sve veći udio cestovnih vozila u hrvatskom izvozu djelomično može povezati s tom vrstom posla. Dodana vrijednost takve aktivnosti relativno je mala i ne utječe bitno na realnu gospodarsku aktivnost jer je povezana s podjednakom vrijednošću izvoza i uvoza. Druga vrsta tranzitnog posla koja se počinje javljati jest kvazitranzit, odnosno uvoz robe u Hrvatsku i ponovni izvoz u članicu EU ili treću zemlju, pri čemu roba koja je predmet razmjene ne prelazi u vlasništvo hrvatskog rezidenta, već je isključivo povezana s poslovanjem nerezidenata.
Tranzitni poslovi
U skladu s tim, kao jedno od dodatnih objašnjenja visokih stopa rasta robnog izvoza nakon ulaska u EU može se pronaći i u tranzitnim poslovima. No, u istraživanju autor nije procjenjivao koliki je udio tranzitnih poslova. Važnost robnog izvoza za Hrvatsku i dalje je mala u usporedbi s drugim zemljama središnje i istočne Europe. Udio hrvatskoga robnog izvoza u BDP-u od 2013. do 2019. prosječno je iznosio 26,2% što je najmanje među usporedivim zemljama. Robni izvoz Slovenije, Mađarske, Češke i Slovačke, primjerice, prelazi 75% njihova BDP-a.
Najbolje rezultate postizu mala i mlada poduzeca na sjeveru zemlje u vlasnistvu stranaca, dok velika poduzeca u vlasnistvu drzave, vodjena od uhljeba postizu sve slabije rezultate. Da li to nekoga iznenadjuje?