U moru raznoraznih pokazatelja, statističkih podataka i spoznaja da je recesija Hrvatsku u gospodarskom i općedruštvenom smislu vratila deset godina unazad, proteklih nekoliko mjeseci ističe se i kretanje tečaja kune. Vrijednost hrvatske nacionalne valute prema onoj europskoj do kraja ove godine mogla bi, sudeći prema dosadašnjim trendovima, premašiti razinu od 7,7 kuna za jedan euro. Ta psihološka granica zadnji je put prijeđena prije više od deset godina, a nastavi li se slabljenje kune, već krajem sljedeće godine realno je očekivati da kuna dosegne svoje povijesno najniže razine iz proljeća 2000. godine kad se za jedan euro moglo dobiti 7,74 kune. Za usporedbu, još 2008. tečaj je dosezao i razinu od 7,1 kunu za euro. Utoliko, pad tečaja kune na nivoe zabilježene prije 10 ili 15 godina samo je još jedan dokaz izgubljenog desetljeća domaće ekonomije. Ipak, pitanje hoće li kuna sljedeće godine pasti ispod svojih povijesno najnižih razina vrijednosti nije ključno. Ključno je što će i hoće li uopće u tom slučaju išta učiniti Hrvatska narodna banka.
Očuvanje stabilnosti tečaja, formalno definirano kroz programski cilj očuvanja stabilnosti cijena, tijekom proteklih 20 godina bio je osnovni postulat hrvatske monetarne politike. O dobrim i lošim efektima takve politike ispisane su tisuće stranica i vođene stotine žučnih rasprava, no HNB i ljudi koji ga vode oduvijek su izrijekom odbijali bilo kakvu mogućnost njezine promjene, ističući kako je tečaj u Hrvatskoj u konačnici ionako određen odnosom ponude i potražnje na deviznom tržištu. To je formalno i točno, no HNB je utjecaj na tečaj kontinuirano ostvarivao putem deviznih aukcija, otkupljujući ili prodavajući valute po potrebi i tako održavajući tečaj unutar prihvatljivih granica. Utoliko, sasvim je jasno da je trenutačni tečaj kune posljedica niza makroekonomskih faktora.
Prvenstveno, državi su za otplate javnog duga potrebne značajne količine deviza, bankama također treba više deviza jer im raste udio nenaplativih kredita, a ne pomaže ni generalni trend razduživanja poduzeća.
Ipak, usprkos svim tim trendovima, reakcija HNB-a poprilično je diskretna, a intervencije putem deviznih aukcija znatno rjeđe nego prijašnjih godina, što je nedavno u svom osvrtu primijetio i direktor HGK-ova sektora za ekonomske analize Zvonimir Savić. Samo za primjer, u studenome 2010. pod vodstvom tadašnjeg guvernera Željka Rohatinskog HNB je u više navrata prodavao eure i kupovao kune kako bi spriječio da tečaj prijeđe psihološku granicu od 7,4 kune za euro.
Tek četiri godine kasnije ta je psihološka granica već zaboravljena, a o novoj se više i ne govori. Provodi li HNB politiku puzajuće devalvacije?
Dakako, svaku mogućnost voluntarističkog utjecaja u smjeru smanjenja vrijednosti kune u središnjoj banci će rezolutno odbiti. Jasno je i zašto.
Pad tečaja kune - čuli smo to već nebrojeno puta - udarac je na sve imatelje kredita s valutnom klauzulom, kao i na dug poduzeća, te u konačnici na samu državu. Eksplozija vanjskog duga, rast nenaplativih kredita, inflacija i generalni pad životnog standarda posljedice su koje u visokoeuriziranoj državi, poput Hrvatske, nose pad vrijednosti kune. Ipak, nose i neke pozitivne posljedice, poput poboljšanja konkurentnosti izvoza, te turizma kao iznimno bitne komponente domaćeg BDP-a.
Za dugoročno održiv gospodarski rast slabiji tečaj kune mogao bi biti vrlo jak poticaj, no zbog potencijalno katastrofalnih kratkoročnih posljedica, realno govoreći, jedini način na koji se takva korekcija tečaja i može provesti jest da se to učini ispod radara javnosti.
HNB-ov mandat održanja stabilnosti cijena, pa i tečaja, nužno ne isključuje pad vrijednosti valute, pod uvjetom da se taj pad dogodi kroz dovoljno dugo razdoblje. I bivši guverner Željko Rohatinski svojedobno je upozoravao na to da će, ne bude li strukturnih promjena u gospodarstvu, tečaj kune u jednom trenutku postati nemoguće braniti.
Taj trenutak možda se i približava, a HNB u takvim okolnostima možda neće ni imati previše izbora nego znatno promijeniti svoju politiku. To neće biti ni službeno, ni javno, no najčvršći dokaz da rade u skladu s novom strategijom, bit će taj da ne rade ništa, a famozne psihološke granice više nitko ne spominje.
>>Ivan Bavčević: Neka HNB tiska kune i uzgajajmo konoplju
>>Povjerljivi dokument razotkriva svu dubinu rata HNB-a i banaka
Pa bila je kuna svojevremeno i 7.11. Otisla je na danasnje vrijednosti i stojimo ekonomski gore nego kada je bila na 7.11, a jos smo usli u EU i imamo daleko vece trziste. Dakle, problem je negdje drugdje ipak.