Još mu nije ni sedamnaest godina, Fabijan Buntić rođen je 24. veljače 1997. godine, ali za tog gorostasa od 193 centimetra bore se Njemačka i Hrvatska, piše tjednik Max! Buntić je vratar Stuttgarta, trenutačno brani u U-17 momčadi na čijim je vratima posljednjeg dana studenoga proslavio veliku pobjedu nad Bayernom od 3:2.
U sudačkoj nadoknadi Buntić je skinuo dvije odlične prigode Bayerna, a nakon posljednjeg sučeva zvižduka svi suigrači krenuli su mu u zagrljaj.
Ne bi bio prvi dečko naših korijena koji je rođen i odrastao u Njemačkoj, a zaigrao za Hrvatsku. Niko i Robert Kovač pravi su primjer kako se to radi. I Fabijana Buntića prate iz Hrvatskog nogometnog saveza, česti su upiti.
Vodio ga je i Tomislav Marić
Zvali su iz HNS-a Iliju Aračića, koji je nekoć igrao za Rijeku, ali je karijeru napravio u Njemačkoj, a sada vodi juniorsku momčad Stuttgarta. Javili su se iz HNS-a i Tomislavu Mariću, koji je također prošao sličan put na putu prema reprezentaciji Hrvatske kakav bi mogao proći Buntić.
Marić najbolje zna Buntićeve kvalitete s obzirom na to da ga je vodio u U-16 momčadi. No, to je potrajalo kratko jer je Marića u prvu momčad, kao svog pomoćnika, pozvao aktualni trener Stuttgarta Thomas Schneider. Zanimljivo, i Schneider je bio Buntićev trener, vodio ga je oko dva mjeseca, ali kada je Bruno Labbadia ljetos smijenjen između dva dovoboja protiv Rijeke za ulazak u Europsku ligu, sjeo je na klupu prve momčadi.
No, vratimo se našem Buntiću, koji je u nogomet ušao kao petogodišnjak u lokalnom Vaihingenu.
– S deset godina stao je na vrata, odlučio je da će postati vratar. Uskoro je prošao selekciju, izabran je u momčad pokrajinskog saveza. Tada je dobio posebni trening uz izabrane igrače s područja Stuttgarta. Uskoro je stigao poziv iz Stuttgart Kickersa, tamo je prešao s 13 godina, da bi u ljeto 2012. godine postao članom Stuttgarta – ukratko nam je Fabijanov dosadašnji put prepričao tata Renato.
I otac Renato bio je vratar
Jabuka ne pada daleko od stabla, i tata Renato bio je vratar. U Osijeku je proveo četiri godine, bila je to generacija Nenada Bjelice, Igora Cvitanovića, Davora Rupnika, nadolazili su Goran Vlaović i Damir Vujica. Imao je Renato Buntić nekih koketiranja i s Hajdukom, ali do dogovora nije došlo, pa je krenuo prema Njemačkoj. Međutim, zadesila ga je teška prometna nesreća u kojoj je zaradio teški prijelom ruke i karijera je, za tada 20-godišnjeg Renata Buntića, završila.
– Nisam želio posustati, 2006. godine osnovao sam svoju školu za vratare u kojoj je bio i Fabijan dok nije otišao u Stuttgart. Svake godine polaznike vodimo na kamp u Lovran, sudionici osim treniranja i učenja vratarskih vještina na taj način upoznaju Hrvatsku – kaže nam Renato Buntić.
A Fabijan? Taj “mali” od 193 centimetra razmišlja o “kockastom” dresu, rado bi igrao za Hrvatsku, ali za sada je pod stalnim pritiskom Njemačkog nogometnog saveza. Kao prvi pokrajinske selekcije Württemberg u užoj je konkurenciji za vratara U-17 reprezentacije Njemačke. Na nedavnom pokrajinskom turniru na kojem je bilo šest najboljih njemačkih mladih vratara ozlijedio se, ali iz saveza su mu poručili da ga drže na oku.
– Sada mi je najvažnije završiti školu, doći do profesionalnog ugovora, napredovati kao vratar u svakom smislu, i tehnički i tjelesno. Pohađam viši stupanj škole za klupski i sportski menadžment. U razredu nas ima šesnaest sportaša, zajedno sa mnom u isti razred ide šest suigrača iz Stuttgarta. Usklađena je škola i trening, drugačije ne bi išlo. A Hrvatska? Naravno da bih volio da me netko vidi, da ljudi iz HNS-a pogledaju neku moju utakmicu, pa neka me procijene – kratko će Fabijan.
Još mu je u sjećanju turnir “Best of 97. cup” iz 2011. godine kada je branio za selekciju hrvatskih igrača iz Njemačke. Tada je Osijek osvojio prvo mjesto, drugi je bio Hajduk, a među dvanaest momčadi treću poziciju uzela je selekcija Hrvata.
– Na tom turniru proglašen sam najboljim vratarom, to mi je najdraže priznanje u karijeri jer sam ga osvojio u konkurenciji Osijeka i Hajduka. Tada sam vidio i slavnog Mikija Rapaića, bio je na turniru jer je njegov sin Boris igrao za Hajduk – sjeća se Fabijan.
To su za njega prošla vremena, aktualno je da prema njemu već gleda trener prve momčadi Stuttgarta Schneider. Prema mladom Buntiću gledaju i neki drugi klubovi, postoji nekoliko kombinacija za potpisivanje profesionalnog ugovora kada proslavi 17. rođendan, što bi bio pravi raritet za Njemačku. A Fabijan gleda prema Hrvatskoj i čeka da mu se javi netko iz Hrvatskog nogometnog saveza. Tamo u Stuttgartu stasa nogometni talent, vrijedilo bi sjesti u zrakoplov...
Suker, pozuri, Hrvatska treba novog golmana, ne da se dogodi ko i sa ibrahimovicem.