Žele da premijer Andrej Plenković novi program predstavi istodobno s godišnjim izvješćem o radu Vlade, koje se očekuje tijekom listopada. Aktualni program Vlade donesen je još u vrijeme klada je Plenković kao mandatar ulazio u koaliciju s Mostom, a kao temeljni programski ciljevi istaknuti su stabilan i trajan gospodarski rast, stvaranje novih i kvalitetnih radnih mjesta, zaustavljanje iseljavanja i demografska obnova te društvena pravednost i solidarnost.
Cilj je reforma obrazovanja
U HNS-u kao jedan od ključnih ciljeva ističu reformu obrazovanja, koja im je poslužila i kao glavni argument kada su odlučili ući u Plenkovićevu vladu pa bi se obrazovanje, pristane li HDZ na njihov plan donošenja novog programa, svakako našlo među prioritetima za naredne dvije godine. Ipak, stranka ne inzistira toliko na promjeni prioriteta, koliko na tome da se potvrdi stabilna parlamentarna većina, kako bi prestalo svako daljnje zazivanje prijevremenih izbora.
Unatoč prognozama da bi zbog najave povratka Darka Milinovića u saborske klupe Plenkovićeva većina mogla pasti na minimalnih 76 ruku, s početkom jesenskog zasjedanja ona se “podebljala” za dvije ruke bivših SDP-ovaca Zdravka Ronka i Milanke Opačić i HNS sada želi javnu i jasnu potvrdu novog stanja. Na spekulacije o prijevremenim izborima i oni su, doduše, reagirali osnivanjem izbornog stožera, no stranci se nipošto ne ide na izbore s teretom izborne prevare za koju ih zbog koaliranja s HDZ-om optužuju dojučerašnji simpatizeri.
>> Pogledajte žestoku svađu bivših koalicijskih partnera u Saboru
A najsnažniji argument protiv prijevremenih izbora bilo bi, smatraju, upravo novo prebrojavanje većine. No izbjegavanje izbora nije jedini cilj koji HNS time nastoji postići. Predsjednik stranke Ivan Vrdoljak jasno je prošlog tjedna poručio kako bi Vlada trebala osigurati “da ne bude više potencijalnih ucjena pojedinih saborskih zastupnika, nego da jasno znamo što su ciljevi u sljedeće dvije godine“.
Slabljenje utjecaja
U HNS-u su očito svjesni da prelazak novih zastupnika u parlamentarnu većinu, osim što umanjuje šanse za nove izbore, u određenoj mjeri slabi i njihov utjecaj u takvoj koaliciji. Pogotovo kada se uzme u obzir da je dio zastupnika koji je u teškim situacijama podržao Vladu to naplatio beneficijama za svoje specifično biračko tijelo. Primjer je zakon kojim je Marin Škibola naplatio glas za Gordana Jandrokovića na čelu Sabora. Uz to, zagrebački gradonačelnik Milan Bandić polako povećava svoj klub, koji s Ronkovim dolaskom sada broji osam zastupnika.
Iako je pitanje koliki je doista Bandićev utjecaj na te zastupnike i bi li ga podržali baš u svakoj akciji u parlamentu, činjenica je da je njegov klub brojčano jači od Kluba HNS-a, koji kao strateški HDZ-ov partner u Saboru broji svega pet ruku. HNS vjerojatno dobrim dijelom i zbog toga inzistira da se utvrde jasni ciljevi koje bi koalicijska Vlada trebala ostvariti do kraja mandata, kako “ne bi bilo iskakanja“.
>> Pogledajte raspravu lidera dvije najjače hrvatske stranke u Saboru
HNS-u je panika jer znaju da samostalno ne mogu preći izborni prag, a više ih nitko ne želi u predizbornoj koaliciji.