Pravni okvir kojim su regulirana pravila tržišnog natjecanja u EU podliježe jedinstvenim zakonima koji vrijede za sve članice EU, a od kojih su posebno bitni članci 101. i 102. (AZTN) koji su u potpunosti implementirani u hrvatsko zakonodavstvo. Politika tržišnog natjecanja je u potpunosti pod nadležnošću EU i kao takva jedinstvena na cijelom tržištu (više možete vidjeti u prethodnim tekstovima koje smo objavili u Eučionici 1: Kako se donose odluke u EU, Zalaganje za prava, Usluge od općeg interesa, Pravilima protiv nelojalne konkurencije).
Glavna područja Tržišnog natjecanja u EU su: antitrustovi i karteli, kontrola spajanja poduzeća, liberalizacija i državne pomoći. Najvažnije tri teme predpristupnih pregovora između Hrvatske i Europske komisije, 2010.g., a unutar Poglavlja 8 „Politika tržišnog natjecanja“ bile su brodogradnja, industrija čelika i financiranje Hrvatske radiotelevizije. Što se tiče industrije čelika to pitanje se smatra riješenim (Problemi koji se moraju riješiti prije pristupanja u EU), a financiranje Hrvatske radiotelevizije riješeno je kroz novi zakon koje je na snazi od prosinca 2010.g. (Izvješće o napretku 2011).
Jedno od 10 bitnih pitanja s kojim se je Hrvatska treba suočiti i riješiti ih prije ulaska u EU 2013. je aktualno pitanje privatizacije domaćih brodogradilišta, upravo zbog izdašne državne pomoći. Ovo pitanje adresirano je na 3 hrvatska brodogradilišta (Brodosplit, Brodotrogir i 3. maj) koja tako predstavljaju primjer nelojalne konkurencije na tržištu EU. Prema trenutno dostupnim informacijama (20. veljače 2013.) prodaja Brodosplita poduzeću DIV je odobrena od strane Europske komisije i potpisivanje ugovora se očekuje do kraja veljače. U tijeku je proces prodaje Brodotrogira Danku Končaru, realizacija kojeg se očekuje uskoro, dok se prodaja brodogradilišta 3. maj očekuje uskoro, a kupac s 'obvezujućom ponudom' je pulski Uljanik. Slijedom trenutno dostupnih službenih informacija ovaj problem se može smatrati izglednim za rješavanje do 1. srpnja 2013.
Međutim u ovom trenutku prisutne su i neke određene dvojbe koje se kao problem mogu pojaviti kasnije i mogu donijeti dodatni trošak, Hrvatskoj državi i njenim građanima. Naime, po pristupanju Hrvatske u EU, Komisija će biti ovlaštena narediti Hrvatskoj povrat potpora za restrukturiranje odobrenih brodogradilištima u teškoćama od 2006.g., a koja nisu poštovala propisane uvjete. Pored toga Hrvatska će o tome morati redovito izvješćivati. Ovo postaje posebno bitno kada se uzme u obzir činjenica da je Vlada RH preuzela određene obveze potpore brodogradilištima i nakon prodaje, na rok od 5 godina, u iznosu od čak 1,5 milijardi kuna (Brodosplit). U EU su predviđene potpore male vrijednosti koje država može dodijeliti jednom poduzetniku kroz razdoblje od tri godine, ako njen ukupni iznos ne prelazi 200.000 eura. Veće potpore će biti moguće i u EU, ali isključivo za inovacije u brodogradilištima, kreditiranje izvoza i regionalnu potporu, ali ne i za zapošljavanje i razvoj (Država pomaže uspješne), pa je u tom kontekstu jako bitno kako će se trošiti državna potpora u konkretnom slučaju brodogradilišta Brodosplit.
S aspekta prosječnog građana, pravila tržišnog natjecanja koja smo prihvatili kroz primjenu EU regulative trebala bi donijeti niz prednosti. EU pravila tržišnog natjecanja štite građane, zabranjujući sklapanje sporazuma kojima bi se dogovarale cijene, ograničavala proizvodnja, dijelila tržišta ili izvori nabave, te sprječavala zloporaba vladajućeg položaja i sl.
No, ne treba zaboraviti drugu stranu te medalje, nedavni primjer lazanja s nedeklariranom konjetinom koje hrvatska tvrtka distribuira u Sloveniju, a proizvedene su u Luksemburgu mesom uvezenim iz Španjolske. Iz istog bi se dalo zaključit kako ta europska otvorenost tržišta zapravo stvara prostor za manipulaciju i prikrivanje traga o podrijetlu sastojaka, a za što u konačnici posljedice opet mogu snositi sami građani dok se utvrđuje i prebacuje odgovornost s jedne članice na drugu kao što je bio slučaj s lazanjama