Odlukom Sabora i službeno smo u petak dobili novo – Ministarstvo državne imovine koje će voditi Goran Marić. Imali smo slično ministarstvo i 90-ih godina, no to nije pomoglo da se državna imovina dovede u red, a u dobrom sjećanju nisu ostale ni afere u privatizaciji koje su, ali tek djelomično, došle na naplatu u akciji Maestro. Kada smo i imali ministarstvo, najveći dio posla obavljao je tadašnji Hrvatski fond za privatizaciju, koji je potom samo mijenjao ime, dijelom i zato da ne bi nakon Maestra postao predznak za kriminal. Kasnije se je mijenjalo ime u AUDIO, pa DUUDI, trošilo se vrijeme na nove preustroje i načine upravljanja, no u konačnici je jasno, kako god se takva institucija zvala, da je potrebno bolje i od politike odmaknuto odlučivanje i upravljanje. Zato je pitanje je li osnivanje Ministarstva bilo potrebno ili se isti cilj mogao provesti uz postojeći DUUDI.
Kako god, posao o kojem se nije vodilo računa treba ubrzati. Dovesti u red situacije u kojima primjerice godinama najmoprimci državne imovine nisu platili najam, uspostaviti bolju suradnju s DORH-om kod kojeg već neko vrijeme stoje slučajevi ilegalnog useljavanja u državne stanove... Ministar Marić, veliki kritičar privatizacije, upravo će se time prvo morati baviti jer treba naći rješenje za Imunološki zavod, Petrokemiju, Badel... Odluku o tome ne donosi sam, pa će biti i bitno da se ujednače njegova i razmišljanja ministrice gospodarstva Martine Dalić, koja po mnogo čemu ima različite stavove od Marića. Ono što se nikako više ne smije dogoditi jesu pogodovanja nekim tvrtkama ili investitorima. Godinama smo bili svjedoci umjetnog spašavanja nekih tvrtki pomaganjem u milijunskim iznosima, koji su se na kraju pokazali uzaludnima jer su te tvrtke završile u stečaju, ali se tako kupovao socijalni mir ili su prodane ulagaču koji je bio politički podoban, a potom, nakon što nije realizirao obećano, za to nije odgovarao. Marić je najavio postroženje takvih ugovora, prema kojem bi se oni lakše raskidali. Ulaskom u EU spriječeni smo u beskonačnim pomaganjima tvrtki, no kroz, primjerice, dokapitalizaciju na životu se održavaju neke tvrtke, a ponekad se zbog otpora sindikata ne žele dati ulagaču.
Da će ministar Marić uspjeti aktivirati i unovčiti mrtvi kapital na koji računa premijer Plenković, a isto je u tome potencijal vidio i prethodnik mu Orešković, teško će biti moguće. Prevelike su pravne zavrzlame, pa zbog zakona o povratu imovine velik broj imovine još nije u vlasništvu RH. Malim državnim udjelima u tvrtkama teško tko može dobro upravljati, jer nisu meta ulagača, pa je potrebno uvesti potpuno novi model njihove prodaje. Ideje o osnivanju nekoliko fondova gdje će se ti udjeli smjestiti pa potom lakše prodati postoji nekoliko godina, a valjda ćemo realizaciju uskoro i vidjeti. Već sljedeći tjedan prva odluka ministra Marića trebao bi biti odabir strateškog ulagača u Badel.
>> Najvažnije državne tvrtke i dalje vode Milanovićevi kadrovi