Hoće li Hrvatska postati Florida, naseljena umirovljenicima iz EU?

Ulazak Hrvatske u EU povlači sa sobom i pitanja o državljanstvu, boravku u drugoj državi EU i o mogućnosti dolaska drugih državljana EU na hrvatsko tržište rada – pitanja na koja su kroz članke stručnjaci EUčionice nastojali dati odgovor. Skoro pristupanje Hrvatske u EU popraćeno je također mnogim drugim pitanjima: Mogu li građani Hrvatske svoju mirovinu provesti u nekoj drugoj članici EU i kako to regulirati? Hoće li se umirovljenici iz EU doseliti k nama? Hoće li Hrvatska postati nova Florida, naseljena umirovljenicima iz EU?

Kad se razmatra stanje mirovina diljem EU, jasno je kako mnoge članice imaju isti problem, suočene su s nepovoljnim omjerom broja umirovljenika u odnosu na radno aktivno stanovništvo. Drugi bitan aspekt je to što stanovnici većine članica EU nemaju samo jednu mirovinu, državnu mirovinu zasluženu kroz rad, nego stanovnici EU istu nadograđuju kroz sustave privatnih mirovina ili ulaganjem u štednju i investicijske fondove, svjesni činjenice kako državna mirovina neće biti dostatna za dostojanstven život. Sve to je dodatno razmatrano i podložno promjenama zbog globalnog trenda produženja životnog vijeka i smanjenja prirodnog prirasta u razvijenim zemljama te utječe na odluke mnogih članica EU da povećaju dobnu granicu za odlazak u mirovinu s tendencijom povećanja na 67 ili 68 godina do 2020.

Stanovnici EU zahtjev za mirovinu predaju nadležnoj instituciji u državi u kojoj imaju prebivalište ili u kojoj su imali prijavljeno zadnje osiguranje. Pravo na mirovinu moći će se ostvariti u svim državama članicama u kojima je podnositelj zahtjeva prethodno bio osiguran najmanje 12 mjeseci te ako je ispunio druge uvjete prema nacionalnim propisima tih država (potrebne godine života). Više o mirovini u EU, invalidskoj ili obiteljskoj mirovini možete pročitati u brošuri Regosa "Hrvatska u EU - Vodič kroz prava".

Ideja od preseljenju zbog više mirovine mogla bi potaknuti stanovnike EU na migracije u druge zemlje, ali pritom je bitno uzeti u obzir činjenice: visina mirovina formira se temeljem uplata u mirovinske fondove, državne i privatne, ali ovisi i o stanju fondova, kao i o stanju u gospodarstvu. Ako se umirovljenik preseli u drugu državu, on svoju matičnu mirovinu državnu ili privatnu (što bi kod nas bio 2. i 3. stup mirovinskog osiguranja) može primati i u drugoj državi. Prema sadašnjem stanju, a i prognozama, Hrvatska se nalazi pri dnu s obzirom na razinu mirovina u EU, a što bi mogla biti zapreka kod preseljenja hrvatskih umirovljenika u druge države, jer postoji opravdana opasnost da neće imati dostatna minimalna sredstva za život u članicama EU koje imaju viši životni standard, a što nadalje može predstavljati problem u regulaciji boravka u tim zemljama.

Mogućnost primanja minimalne mirovine u zemlji boravka ponajprije ovisi o statusu državljanstva, ali i o samoj regulaciji mirovinskih i socijalnih prava (koja nisu predmet usklađivanja) u zemlji u koju se umirovljenik preseli. Nerealno je očekivati kako će članice EU koje imaju viši životni standard preuzeti umirovljenike iz ekonomski slabijih zemalja EU i na teret svoje državne blagajne isplaćivati im minimalne mirovine zajamčene u tim državama, dok istovremeno njihovi stanovnici uplaćuju privatne mirovine kako bi sebi osigurali prihvatljiv životni standard.

Bitno je naglasiti to da dosadašnja analiza migracija unutar EU ukazuje na to da se češće sele mlađe osobe, a osnovni razlozi preseljenja su: posao, udaja ili ženidba, studiranje ili bolja kvaliteta življenja u drugoj članici EU.

Druga je mogućnost preseljenje stanovnika iz drugih članica EU u Hrvatsku, posebice onih s višim prosjekom mirovina. Moguće je da će upravo zbog toga porasti potražnja za nekretninama, a s druge strane, ako dođe do priljeva novih stanovnika koji će svoju mirovinu trošiti u Hrvatskoj, a ne negdje drugdje, to će zasigurno pozitivno utjecati na gospodarstvo Hrvatske u cijelosti.