Nevjerojatna je medijska buka podignuta ovih dana zbog Dejana Jovića i njegova teksta o hrvatskom referendumu za državnu neovisnost.
Dobro je najavio Ivo Josipović, da će predsjednička kampanja biti prljava. I prljava je itekako!
Dejan Jović ima potpuno pravo slobodno djelovati, pisati i objavljivati, jer je to dio slobode govora i izražavanja, kao što je to zapisano u Ustavu. I zato što je Hrvatska demokratska zemlja. Druga je stvar što je on radio i kao glavni analitičar šefa države, gdje ne može odijeliti do kraja svoje privatne stavove, koliko god on to i želio, od službene funkcije.
Pitanje je je li ovo s Jovićevim tekstom i Josipovićevim otkazom suradnje samo dobro smišljena njihova igra za kampanju ili je Jović prevršio svaku mjeru, pa Josipović više nije mogao to otrpjeti, posebice ne u kampanji?
Pitanja su to na koja ćemo kasnije sigurno dobiti odgovor. No da se nešto ipak prljavo kotrlja iza toga, najbolje govori promptno objavljivanje Jovićeva ugovora u vrijeme kad je ministrica vanjskih poslova bila Kolinda Grabar Kitarović.
Ona se u sadašnjem cirkusu nije najbolje snašla, dojam je da je dovedena na skliski led bez pripreme. Ali svejedno, jedna je osnovna činjenica. Sasvim je druga bila Jovićeva pozicija kad je kao vanjski konzultant savjetovao Ministarstvo vanjskih poslova na točno određenu temu, a druga je pozicija glavnog analitičara u Uredu predsjednika! Te dvije pozicije nikako se ne mogu dovesti u znak jednakosti.
Ali i to je manje važno. Važnije je Josipovićevo ponašanje. On je tako odmah javno obznanio da se duboko ne slaže s Jovićevim tezama, ali je i dodao da su one štetne! Za koga su štetne? Za njega ili za Hrvatsku? Za njega sigurno, ali to se onda tako i kaže. No neki tekst ne može biti štetan, može biti samo dobar ili loš, možete se s njime slagati ili ne slagati.
Štetno su nekada proglašavali komunisti sve što je bilo protiv poretka.
Međutim, nije se Josipović zadržao samo na „štetnom“. U subotu je bio na pučkoj zabavi u jednom zagrebačkom kvartu, na grahu i narodnoj glazbi. Pratile su ga kamere, a ljudi ga pitali što misli o Tomcu i Jurčeviću koji ga drže veleizdajnikom.
Josipović pred kamerama kaže da su oni bolesnici i luđaci!
Je li to predsjednički način izražavanja? Dolikuje li takav javni nastup šefu države? Može on tako o njima misliti privatno, kao i drugi o Josipoviću, ali se javno tako ne govori. Ili se jednostavno preskoči ili kaže da se s njima duboko ne slaže, možda da su jednako štetni kao Jović. No kako Jović, tako i Tomac i Jurčević imaju pravo na slobodu izražavanja i govora, koliko god njih dvojica bili ekstremni, baš kao što je ekstreman i Jović.
Jović je, međutim, prošlost. I još jedan savjetnik oko kojega se spotaknuo Josipović. Sjetimo se samo kakve je imao probleme od početka svog mandata, kad se brzo morao riješiti Mate Mlinarića, Marka Rakara i Drage Pilsela. Tko je sljedeći na redu? Je li došlo vrijeme da zahvali na suradnji savjetniku za nacionalnu sigurnost Saši Perkoviću?
Savjetniku kojega nitko ne može čuti ni vidjeti ni u jednoj emisiji, ni u jednom intervjuu, nikakve izjave, osim što hoda iza Josipovića i brine se o paraobavještajnom podzemlju. Kako je moguće da u doba rasprava o nacionalnoj sigurnosti, sad kad je i ISIL u pitanju, u medijima istupa savjetnik za obranu, a ne savjetnik za nacionalnu sigurnost?
U čemu je problem? Nesposoban, nevješt, plah, nefotogeničan? Kako je moguće da hrvatski građani već gotovo 15 godina plaćaju za njegovu plaću u Mesićevu i Josipovićevu uredu a da ne znamo što on misli? Osim što smo ga čuli na tajnoj snimci s generalom Zagorcem. I ne samo to. Uskoro u Njemačkoj počinje suđenje ocu, Josipu Perkoviću. To će biti golem uteg Josipoviću u kampanji. Je li možda ipak već spremljen novi scenarij, kako se riješiti Saše Perkovića a da Josipović ispadne pobjednik?
Josipović je spreman na sve samo da zadrži fotelju.
>>Pogledajte ugovor koji je Jović potpisao dok je Grabar Kitarović bila ministrica
Smiješno. Sašica je ključ opstanka udbe. Ne može Joso smijeniti Sašicu, nego Sašica smijenjuje Josu.