Veliki tankovi za vodu i, iznad njih, tornjevi za hlađenje čine netipičnu arhitektonsku konstrukciju među poljima, kanalima i šumama u belgijskom mjestu Saint Ghislain, 70-ak kilometara jugozapadno od Bruxellesa. Ono što se skriva na ovom posjedu je “fizički internet”.
Ovo je jedan od moćnih podatkovnih centara koji Googleu omogućuju da u manje od pola sekunde praktički pretraži cijeli internet i isporuči vam rezultate o traženoj riječi. Google ima još dva takva data centra u Europi, sedam u SAD-u i dva u Aziji. Razne druge poznate IT kompanije imaju niz sličnih centara diljem svijeta, u kojima se obrađuju podaci s bankovnih računa u elektroničkom bankarstvu, fotografije i videofilmovi s ljetovanja koje ste dijelili s prijateljima online, vaša glazba, knjige, lista za šoping, izvadak iz zemljišne knjige…
Hrvatski premijer Zoran Milanović ovih dana vodi malu delegaciju u Silicijsku dolinu u Ameriku, gdje žele posjetiti neke od velikih IT kompanija i zainteresirati ih za ulaganje u Hrvatsku, a jedna od neslužbenih informacija koja je procurila u medije govori da je cilj posjeta potaknuti neku IT kompaniju da gradi veliki podatkovni centar negdje u Lici. Google je od 2007. do 2010. uložio 250 milijuna eura u gradnju centra u St. Ghislainu u Belgiji, na čijoj je gradnji radilo više od dvije tisuće radnika. Može li slična investicija doći u Liku? I po kojim kriterijima vodeći igrači na globalnom IT tržištu uopće biraju lokacije za gradnju takvih centara s farmom servera?
Kako neslužbeno doznajemo, jedna od lokacija koju Hrvatska planira nuditi kao pogodnu za smještanje data centra je podzemni dio nekadašnjeg vojnog aerodroma Željava, koji je služio kao strateška baza JNA, razrušen je 1992. i od tada je prepušten propadanju. Podzemni tuneli unutar ličke planine Plješevice, na samoj granici Hrvatske s BiH, nisu razrušeni i prohodni su i danas. Stručnjaci su razmišljali da bi taj podzemni dio, poznatiji i pod nazivom Klek, bio pogodan za vojni podatkovni centar koji mora biti zaštićen, a Klek je građen s dobrom zaštitom, no vojni data centri ne mogu se graditi na granicama, nego su uvijek u srcu neke države. “Civilni” podatkovni centar mogao bi, u načelu, biti smješten i u Kleku unutar Plješevice, no globalno uspješne IT kompanije koje se bave gradnjom data centara drže se nekoliko najvažnijih kriterija pri odabiru lokacije.
– Kad nagurate nekoliko stotina tisuća računala na jedno mjesto, najveći problem je energija kojom napajate te strojeve. Znači, glavni kriterij za određivanje lokacije je cijena energije na toj lokaciji – kaže u razgovoru za Večernji list jedan stručnjak koji je sudjelovao u gradnji podatkovnih centara jedne od najvećih svjetskih IT kompanija, a s nama je razgovarao pod uvjetom anonimnosti.
Gradi se gdje ima ljudi
– Drugi kriterij je voda, koja je bitna za hlađenje. Treba vam puno vode. Klima je još jedan čimbenik koji ne treba zanemariti. Ne možete, primjerice, imati data centar na Floridi, gdje je velika vlaga, a vama su potrebni dobri uvjeti za isparavanje. To ne znači automatski da je pogodna lokacija negdje gdje je jako hladno jer ne želite ni da se voda u cijevima zamrzava – dodaje naš sugovornik.
Osim tih kriterija, IT kompanije pri odabiru lokacije gledaju i još nešto što im je jako bitno: ima li na lokaciji dovoljno obrazovanih ljudi koji će raditi u tom podatkovnom centru. Pod “obrazovanih” se ne smatra bilo kako obrazovanih.
– Obično se centri grade tamo gdje postoje ljudi. To čak nisu ni obični elektrotehničari, jer ipak trebate nekoga tko može “debugirati” sustave, a ne samo popravljati i spajati žice – kaže naš sugovornik upućen u gradnju nekih od najvećih svjetskih podatkovnih centara.
Po svim tim kriterijima, Lika ne zvuči obećavajuće za stručnjake u najvećim svjetskim IT kompanijama. Barem ne na prvi pogled. No, upućeni stručnjaci tvrde da bi pitanje cijene struje moglo biti riješeno vjetroelektranama, poput onih kakve su nikle proteklih godina u zaleđu Šibenika. Hrvatska je bogata vodama, no kao društvo je vrlo osjetljiva na eksploataciju vode. Lika zna imati oštre zime sa snijegom i ledom, ali dalmatinsko zaleđe moglo bi zadovoljiti klimatski kriterij koji je važan investitorima u velike data centre.
No, još jedan važan detalj koji treba imati na umu očekujući ulaganja vodećih američkih IT kompanija u Hrvatsku je činjenica da Hrvatska nije jedina koja im se nudi. Premijer Zoran Milanović čak nije ni prvi iz hrvatskog susjedstva koji odlazi u posjet tim kompanijama. Bivši premijer Srbije Ivica Dačić, danas ministar vanjskih poslova, u svibnju 2013. posjetio je u Americi sjedišta kompanija PayPal, Oracle, Microsoft, Intel, Hewlett-Packard, Cisco, Apple i IBM.
Iz Vlade RH najavili su da će premijer Zoran Milanović sada posjetiti Cisco, IBM, Microsoft, Oracle i Hewlett-Packard. Nije još otkriveno hoće li Milanovića primati glavni direktori tih kompanija ili netko iz srednjeg sloja menadžera, no hrvatski premijer imao je peh da glavni direktor i osnivač Oraclea Larry Ellison objavi da napušta vodeću poziciju u toj kompaniji baš nekoliko dana prije Milanovićeva planiranog dolaska. Oracle gradi podatkovne centre u mnogim zemljama i, prema dostupnim podacima iz specijaliziranih medija, sada ih ima 17 diljem svijeta. Lani je, primjerice, sagradio jedan u Velikoj Britaniji samo za potrebe usluga koje britanska vlada daje svojim građanima u “cloudu”, odnosno kroz računarstvo u oblaku.
– Otvorili smo brojne data centre u mnogim zemljama u Latinskoj Americi, Aziji i Europi. I možete očekivati da ćemo s time i nastaviti kako se naše poslovanje i dalje razvija – rekao je direktor Oraclea Mark Hurd u svibnju 2013., nakon otvaranja novog data centra u Velikoj Britaniji. Ove godine sagradili su podatkovne centre u Njemačkoj i Kanadi.
Srpski premijer Dačić bio je vrlo optimističan nakon turneje po IT kompanijama u Americi, no do danas u Srbiju nije stigla neka velika investicija nijedne od tih kompanija.
Milanović ne ide u Apple
– Danas mi je predsjednica Oraclea rekla što njima treba: dobri ljudi i dobro mjesto za biznis. Što ćete bolje od Srbije?! – rekao je Dačić nakon povratka iz Silicijske doline.
Jedan od investicijskih seminara organiziranih za američke kompanije tijekom Dačićeva posjeta bio je nazvan “Zašto vjerovati u Srbiju? Silicijska dolina Balkana”.
Posjet tadašnjeg premijera Srbije organiziralo je lokalno predstavništvo AmChama, američke trgovinske komore, uz potporu veleposlanstva SAD-a u Beogradu. Posjet hrvatskog premijera Zorana Milanovića također organizira lokalno predstavništvo AmChama u Hrvatskoj. Čini se da je i program Milanovićeva posjeta složen prema tome tko ima ured u Hrvatskoj i član je AmChama u Hrvatskoj. Milanović, primjerice, ne ide u Apple jer Apple nema ured u Hrvatskoj. Ne ide u Google jer Google, iako ima ured u Hrvatskoj, nije zainteresiran plaćati članarinu AmChamu u Hrvatskoj pa stoga nije ni član te komore.
Kud drug Ivica tud i ja.