Kontinuitet dobrih, tj. odličnih odnosa između Hrvatske i Vatikana je nastavljen. Potvrdio je to prošlotjedni posjet premijera Andreja Plenkovića Svetoj Stolici i papi Franji, nakon kojega je čak najavljeno da bi papa mogao posjetiti Hrvatsku. I to povodom kanonizacije kardinala Alojzija Stepinca, o kojoj premijer Plenković nije mnogo govorio, osim kratkog navještaja da sve ide u dobrom smjeru. Hoće li papa, doista, uskoro posjetiti Hrvatsku?
S jedne strane, svaki premijer i predsjednik naše države kada bi se susretao s poglavarom Katoličke crkve pozivao bi ga u posjet našoj zemlji, što bi ovaj kurtoazno prihvaćao, ali se sve zadržavalo u tim okvirima. Nije se, naime, dogodilo da je na nekom od takvih susreta utanačen papin pohod. No, za takav zahvat važno je da papu pozivaju i država i mjesna Crkva, jer papa dolazi kao crkveni poglavar i kao državnik, pa je za svaki njegov odlazak iz Vatikana prema nekoj državi nužan taj prvi korak.
Također, za papin dolazak u neku zemlju dugo se lobira u vatikanskim krugovima, u kojima, kako se sada čini, ni hrvatska politička ni crkvena diplomacija nemaju baš veliki utjecaj. S druge strane, po putovanjima pape Franje vidi se da bira zemlje “na margini”, tj. posve u skladu njegova pontifikata, pa i prema tome valja procijeniti koliko je Hrvatska njemu važna u tome kontekstu ili od nas ima potrebnijih.
Što se tiče kanonizacije kardinala Stepinca, ona bi trebala biti dovršena, a prema nadanju Crkve u Hrvatskoj i objelodanjena sljedeće godine. Spominju se dva datuma, 10. veljače na obljetnicu Stepinčeve smrti ili 3. listopada, na 20. obljetnicu otkako je Stepinca blaženim u Mariji Bistrici proglasio papa Ivan Pavao II. I dok se beatifikacije, u pravilu, obavljaju u domicilnim zemljama, proglašenja svetim rezervirana su za Vatikan, jer se dosadašnjeg blaženika, kojega je štovala mjesna Crkva u svome kalendaru, uzdiže na rang štovanja opće, univerzalne Crkve. Dakle, ni po jednom ni po drugom parametru papa Franjo ne bi se trebao naći u Hrvatskoj. No tu je i treći faktor, a to je – iznenađenje.
Naime, ovaj je Papa papa iznenađenja i moglo bi se dogoditi da u kontekstu geopolitičkih i međucrkvenih zbivanja Hrvatska dospije u središte njegove pažnje, tj. svrsta je među potrebite i odluči je posjetiti. Bila bi to snažna injekcija kako Crkvi tako i hrvatskom društvu, kao što je, uostalom, bilo za posjeta Ivana Pavla II. i Benedikta XVI., čije su najave također mnogi gledali kao nevjerojatne, a ipak su se obistinile. No, taj dolazak valja mudro i temeljito pripremati, u čemu će sigurno sudjelovati i novi nuncij Giuseppe Pinto, koji se jučer predstavio hrvatskim biskupima na njihovu jesenskom zasjedanju.
S prošlim nuncijem hrvatski episkopat poprilično se hrvao i bio u neuobičajenom klinču, pa valja pričekati i vidjeti kakve će odnose uspostaviti nuncij Pinto s hrvatskim biskupima. Ali i s hrvatskim političkim vrhom. I tko zna, možda baš, s njima, uspije prirediti teren za Franjin dolazak u Hrvatsku.
"Hoće li papa Franjo doista posjetiti Hrvatsku?" ... Neće, ako bude dosljedno onome kad nije prihvati Libanonskog veleposlanike Ibrahima, zbog toga što je mason, jednako tako neće posjetiti ni Trilatorijalke.