Hoće li Plenkovićeve protivnike prisluškivati i u stanovima?

Subota 9. studenoga

Hadezeovci, ne dopisujte se, pisma vam otvaraju!

Dok neki intelektualci, a među njima i žrtve jugokomunističkog terora, strahuju od povratka totalitarizma, stvarnost često potvrđuje njihove strepnje. Tako je, kako piše u novinskim izvještajima, Predsjedništvo HDZ-a odlučilo da se sankcioniraju svi članovi stranke koji u grupama na WhatsAppu, Viberu i Facebooku šire mržnju, prijete ili tek kritiziraju politiku vodstva HDZ-a i samog Andreja Plenkovića. Posrijedi je umreženo privatno dopisivanje pa su nadzor, praćenje i kažnjavanje te komunikacije povratak metoda Udbe koja je prisluškivala telefone, otvarala pisma i na druge načine ugrožavala slobode građana. Ne bi to bilo prvi put da se vodstvo HDZ-a obračunava s neistomišljenicima.

Navodno je Vladimir Šeks tražio “rezanje glava” pa valja podsjetiti kako je upravo on, udbaški osumnjičen zbog nekih kontakata i riječi te sudjelovanja u uroti kojoj je bio cilj ubojstvo prvog hrvatskog predsjednika, neko vrijeme bio u Tuđmanovoj i HDZ-ovoj nemilosti. Hoće li sada hadezeovci osumnjičeni za urotu preko WhatsAppa morati kao i on tako očajnički dokazivati svoju nevinost?

Nedjelja 10. studenoga

Što su bogatiji, porezni su obveznici pokvareniji

Na listi srama poreznih dužnika paradiraju imena iz najraznovrsnijih zanimanja i poslova, s biografijama čistim ili obilježenim kriminalom. Čovjek se pita kako je država mogla dopustiti da se pojedincima nagomila tako velik dug – Marijan Kunina dužan je 80 milijuna kuna, Mirko Rapić 45 milijuna (on pak tvrdi da je toliko država dužna njemu), Nadan Vidošević 12,6 milijuna, Asja Piplović 9,2 milijuna kuna, Davor Šuker 5,8 milijuna, Sammir 1,6 milijuna... S manjim iznosima na popisu su i Pašalićev brat Zdravko, general Pavao Miljavac, novinar Davor Butković, bivši izdavač Stjepan Andrašić, pjevač Ivan Zak... Milijuni zaposlenika i umirovljenika koji žive samo od svoje plaće i mirovine svaki mjesec mogu vidjeti koliko im je država uzela za porez i nema šanse da joj ostanu dužni. Varalice i dužnici su iz različitih hijerarhija imućnika – što su ljudi poznatiji, bogatiji, moćniji, to su pokvareniji. I ne samo to – oni diktiraju kriterije patriotizma, pravde, poštenja. Uzori na vrhu.

Ponedjeljak 11. studenoga

Narod ‘politički nepismen’, Kolakušić pogotovo

Jako inteligentno! U razgovoru za jednu televiziju predsjednički kandidat Mislav Kolakušić reče: “Hrvati su politički nepismeni”. A među njima je on najnepismeniji. Jer samo takav može diskvalificirati one od kojih očekuje da ga kvalificiraju za Pantovčak. I nije prvi među poznatima koji su se tako obrušavali na vlastite birače (ili birače koji ih neće). Još davno, kad se poskliznulo na izborima, vodstvo HSLS-a, stranke koja se hvastala da je najpametnija i najelitnija (jer nije osnovana “na sijenu” kao HDZ), našlo je “originalan” razlog svoga debakla – nisu uspjeli jer je hrvatski narod “zapušten”.

Optuživanje ljudi za zatucanost, ruralnost, katolicizam, konzervativizam... svih ovih trideset godina samostalnosti u lijevim, liberalnim, “građanskim” strankama je uobičajeno. Možda je nekome, na primjer, Vlado Gotovac sa svojom grmljavinom protiv “krda” i “stada” bio uvjerljiv, ali nimalo nisu uvjerljivi ljevičari koji su ili potomci ili ideološki nasljednici “šumskih divljaka” partizana, koji se baš ne mogu pohvaliti građanskim tradicijama. A Kolakušić kao da sluti što bi mu se moglo dogoditi – kaže, ne bude li predsjednik države, odustat će od visoke politike. Može to učiniti već sada.

Utorak 12. studenoga

Zadatak Karamarka – naći pravog čelnika stranke

Bivši predsjednik HDZ-a Tomislav Karamarko ponovno je “zaprijetio” na Facebooku: “Vidimo se na unutarstranačkim izborima”. Prije koji mjesec u sličnom sam povodu napisao kako bi desni Karamarko ideološki bio prihvatljiviji za većinu članova HDZ-a, jer je Plenković poprilično skrenuo ulijevo, ali je on neka vrsta gubitnika. Velikim dijelom i njegovom krivicom (afera konzultantica itd.) propala je Vlada u kojoj je bio, a HDZ je žrtvovao koaliciji s Mostom. Tu skupinu općinskih načelnika, od kojih su neki iz vukojebina koje nemaju ni 1000 stanovnika, učinio je moćnijom od HDZ-a. A najgore je poniženje što je dopustio da premijer ne bude iz najjače stranke koja je bila pobjednik na izborima kako bi dobio komad vlasti u Vladi komičnog Tihomira Oreškovića. Iz prošlosti nosi velike zasluge što je nakon Sanadera oporavio stranku te s njome pobijedio na nekoliko izbora, ali nosi i teret spomenutih nedostataka te nedostatka karizme i odlučnosti vođe u javnim nastupima. No mogao bi Karamarko puno učiniti. Ima podosta iskustva u stranačkom radu, pa bi mogao zatomiti taštinu i s istomišljenicima u HDZ-u naći i za izbore pripremiti nekoga tko bi mogao stati na čelo najjače stranke.

Srijeda 13. studenoga

Od čega je Škoro bježao iz Jugoslavije?

Na objavu zanimljivih činjenica o Škori potaknuli su Ivicu Šolu pozivi nekih ljudi da se s njim nađe kako bi neke stvari “raščistili”, što je on odbio jer “ja sa Škorom nisam ništa onečišćavao pa da bih morao raščišćavati“. Šola piše: “To što mi Škoro radi preko meni dragih i dobrih ljudi ne smatram tek nekom vrstom emotivnog reketa, već i perfidnim pritiskom na slobodu medija”. Slijedi zatim “nepoznato o poznatom”. Škoro kaže kako nije otišao u Ameriku da bi “bježao od rata nego je spoznao da u Jugoslaviji nema budućnosti i da je nije volio”. Ali u toj Jugoslaviji bilo mu je jako dobro, “bio je omiljeni omladinac bivših struktura” i “gaže nije dobivao samo u Osijeku”, a imao je i radijske emisije koje se također nije dobivalo “bez blagoslova struktura”. Stoga i ne čudi što je Škoru podupro Drago Hedl, poznat po medijskom progonu ljudi zbog naklonosti “krvniku među svecima” Stepincu, a o Škori sa simpatijama govori i Stjepan Mesić. Napokon, Thompson je prekinuo sa Škorom kad je on kao direktor Croatia Recordsa odbio zaštititi njegove pjesme od srpskog vlasništva u kojem bi se našle da vlasnik TV Pinka Mitrović nije odustao od kupnje CR-a. Eto toliko, da desnica zna.

Četvrtak 14. studenoga

Merkel ‘najkriminalnija i najpodlija kancelarka’

Svijet o nekoj državi sudi po onome što govore njezini najutjecajniji političari i glavni mediji. Za one koji imaju potpuno drukčiju sliku o svojoj zemlji i njezinoj vlasti rezervirana je margina. Sa te margine stiglo nam je otvoreno pismo koje je njemačkoj kancelarki Angeli Merkel poslala glumica Silvana Heissenberg, pismo puno srdžbe i teških riječi koje opisuju katastrofalnu sliku Njemačke koju je stvorila “najpodlija i najkriminalnija kancelarka” koju je Njemačka ikad imala.

Glumica piše: “Donijeli ste njemačkom narodu teror, rat, siromaštvo i smrt. Nezakonito i namjerno dovodeći ilegalne migrante u našu zemlju, stotine tisuća plaćenika, terorista i kriminalaca druge vrste.” Glumica govori o teroru migranata koji siluju i ubijaju dok policija njihove žrtve pripisuje desničarskim ekstremistima, ali i o onome što se s Njemačkom gotovo nikad ne povezuje, o siromaštvu: “Siromaštvo starijih i djece je veće nego ikada. Gotovo milijun Nijemaca živi na ulicama. Vaš mandat je pomoći tim ljudima, a ne poplaviti Europu hordama iz drugih kultura i hraniti ih milijardama, koje uplaćuju njemački porezni obveznici”. Koja suprotnost mitu koji je i u Njemačkoj i u svijetu stvoren o Angeli Merkel!

Petak 15. studenoga

DORH ‘jugoslavensko i boljševičko leglo’

Predsjednik Glavnog odbora Hvidre Josip Periša u utorak je osudio odbacivanje 13 kaznenih prijava protiv čelnika SDSS-a Milorada Pupovca, kojega su braniteljske udruge prijavile za širenje govora mržnje i omalovažavanje Hrvatske, a Državno odvjetništvo prozvao je kao “jugoslavensko i boljševičko leglo”. Također je zatražena ostavka glavnog državnog odvjetnika Dražena Jelenića. Jelenić je ljevičar, kad je biran na sadašnju dužnost imao je izrazitu naklonost SDP-a, “učenik” je “slavnih” Cvitana i Bajića koje su žrtve rata i branitelji često i ogorčeno prozivali zbog pasivnosti prema srpskim ratnim zločinima i zločincima. Iz partijske je obitelji, ali obitelji koja se patriotski držala u vrijeme agresije. Tako unekoliko Jelenić nastavlja “crvenu” tradiciju u državnom tužiteljstvu, u kojem je, kao i u drugim institucijama, do političkih promjena golema većina bila u Savezu komunista, a mnogi od tih kadrova ostali su i u samostalnoj Hrvatskoj. Hvidra je donekle u pravu kad tvrdi da je Državno odvjetništvo “jugoslavensko i boljševičko leglo”. Na primjer, Jelenićev prethodnik Cvitan, koji je na čelu DORH-a bio desetak godina, komunistički je tužiteljski kadar, 1991. prešao je u odvjetnike, ali se u tužiteljstvo vratio. Stoga je za ljevičarski HDZ Jelenić bio njegov prirodni nasljednik.