Neodoljivi Nigel Farage, šef britanske euroskeptične stranke UKIP-a, poručio nam je ovih dana: “Vaša je država ionako previše lijepa da biste je napustili. Moj bi savjet Hrvatima bio: ostanite u Hrvatskoj i učinite svoju zemlju uspješnom”. Želi li nam to iskreno? Može biti, jer je inače u Europskom parlamentu iskren i jako, jako neugodan. Ali ako i nije previše iskren, to jest ako mu je kao Britancu svejedno hoće li ili neće Hrvati ostati u svojoj zemlji, ako je prema tome ravnodušan, onda se uklapa u opće stanje ravnodušnosti prema najvećim nevoljama koje vlada u Hrvatskoj i koje pogotovo nastoji širiti vladajuća Kukuriku koalicija. Iseljavanje je za Hrvatsku postalo obično, kao da iseljavaju čvorci, o njemu se govori kao o slobodnom izboru ljudi i normalnoj pojavi koja je i u europskoj tradiciji, a čak se daju i informacije i savjeti o tomu kamo je nabolje ići. Što zbog razlike između mortaliteta i nataliteta, što zbog iseljavanja, Hrvati nestaju praćeni sve većom ravnodušnošću i medija, i vlasti, i oporbe, koja, istina, uvelike govori o toj bolnoj temi, ali uvjerljiva lijeka za nju nema. Ali ne prati ravnodušnost samo to stanje s vjerojatnim tragičnim ishodom. Kao da raste ravnodušnost i prema sve većem neskladu između gospodarske katastrofe i nesposobnosti ove vlade koja postaje jedinicom za neuspjeh u cijelom svijetu i sve većeg optimizma i samohvale Milanovića i drugih dužnosnika. Ili, već je postala temom saborske rasprave – mnogih medija odavno, a najrespektabilnijih novina i svih nacionalnih televizija tek u posljednje vrijeme – nepojmljivo ponašanje premijerova brata Krešimira Milanovića, koji po državnim institucijama, po svjedočenju Mirele Holy i uz pomoć predsjednika Vlade, šeće, pritišće, prijeti ne bi li istisnuo milijune za sebe i tvrtke s kojima surađuje. I što će biti?
Ništa, pod milim Bogom ništa. Ova vlast vrlo vješto nastoji stvoriti dojam normalnosti o svojim nepodopštinama kako bi se taj dojam onda prenio u ravnodušnost prema njima i šutljivo podnošenje korumpiranosti i drugih nevaljalstava. Samo ljudi koji nemaju baš nikakva morala mogu poduprijeti zbog kriminala osuđenog Andru Vlahušića na izborima za gradonačelnika Dubrovnika, ili Željka Sabu kojemu se sudilo zbog dokazane korupcije na izborima za gradonačelnika Vukovara, a obojicu ih je poduprla cijela Kukuriku koalicija. Dodajmo tome kako gotovo nema važnijeg dužnosnika vladajuće koalicije koji nije bio u sukobu interesa te činjenicu da se svekolika vladajuća elita gostila kod neshvatljivo drske i u kriminalu hrabre Marine Lovrić Merzel, kojoj je zacijelo to druženje godinama omogućavalo nezakonito prisvajanje i trošenje društvenih milijuna. I poslije uhićenja Milana Bandića, i poslije uhićenja braće Mamić, naveliko se, i u lijevim i u desnim medijima, pisalo i govorilo o političkim motivima te represije. Nijednog uvjerljivog opovrgnuća tih sumnji iz vlasti nije bilo. I ponovno se primjenjuje isti recept – prepuštanje događaja već uvelike ukorijenjenoj ravnodušnosti prema postupcima vlasti. A što je cilj toga prepuštanja? Ravnodušnost uklanja sjene s nesposobnosti, katastrofalnog stanja u zemlji, problema, nevolja, kriminala, samovolje, s ljudi iz vlasti koji zla čine ili štite te oni postaju prirodni, obični, očekivani. Je li to priprema za još zloćudnije ponašanje Milanovića, njegove obitelji i cijelog njegova društva kukurikavaca za obračune s onima koji im najviše smetaju, za obračune prema kojima bi također zavladala ravnodušnost pa bi tako policijska država postala normalna, postala bi navika kakva je bila navika i na komunizam i njegove metode uklanjanja i utišavanja “neprijatelja”?
Pet, šest puta sam na ovom mjestu napisao kako bi ova vlast s Milanovićem na čelu, u nedostatku argumenata s kojima bi izišla pred birače, možda bila spremna na stvaranje kaosa i izvanrednog stanja koje bi je zadržalo u stolici. U tome se ona bitno razlikuje od vlasti Ivice Račana, koji je bio prihvatio temeljna pravila demokracije.
>> Pozivamo institucije da istraže premijerova brata Krešimira Milanovića
Partija zna samo tako nasilje represija. Progon zastrašivanje uhićenja tjeranje Hrvata s posla u inozemstvo, zapošljavanje komšija sve kako je radila zlo tvorevini, Za koju je i likvidirala pola milijuna Hrvata