Pula je vjerojatno jedini primorski grad koji nema rivu kojom se šeće uz more i uživa u mirisima ljeta. Ne, Pula ima Uljanik i njegove gorostasne dizalice koje su, uz Arenu, najprepoznatljiviji simboli grada. Uljanik je Pula i Pula je Uljanik, ali priča nije ni približno tako romantična.
Gdje je velika tvrtka, tamo su i interesi, gdje su interesi, tamo je i politika. Uljanik grupa zapošljava više od 4000 ljudi, ako uračunamo i punoljetne članove obitelji, to je minimalno 8000 birača. Zato i ne čudi što se IDS na sve načine trudi (i trudit će se) mrtvaca održavati na aparatima. Kada bi “umro” Uljanik, bio bi to udarac IDS-u koji od hrvatske samostalnosti vlada Istrom. Iako IDS formalno nema, odnosno ne bi trebao imati utjecaj na pulsko brodogradilište jer ni Istarska županija ni Grad Pula nemaju udio u vlasništvu, IDS je u Uljaniku uvijek prisutan.
Naravno, u IDS-u nisu ludi da tako izdašan glasački bazen prepuste slučaju pa se u Puli priča da su tri IDS-ova lava – Flego, Miletić i Jakovčić – često u pulskom brodogradilištu. Naravno da je politika uvijek zainteresirana za poduzeća o kojima ovisi velik broj radnika, međutim što ako je politika pomogla instalirati uprave koje su Uljanik dovele do propasti i što ako je politika krivac jer je Uljanik pod svaku cijenu morao opstati?
Nekad moćno brodogradilište zglajzalo je puneći knjigu narudžbi kako bi moglo dobiti nove kredite. Te narudžbe bile su nerealne kao i rokovi njihova izvršenja, pa Uljanik prijeti da postane mini Agrokor. U to su brodogradilište “upucane” enormne svote novca, ali to tako biva kada politika umjesto tržišta i realnih uvjeta poslovanja određuje sudbinu poduzeća. Nikad se nije oportuno zalagati za gašenje neke tvrtke ma koliko je već izjeo poduzetnički karcinom niti bi to trebala biti sudbina Uljanika. Ali svođenje tog brodogradilišta na pravu mjeru, kada je riječ o broju zaposlenih i brodovima koji bi za promjenu mogli donositi zaradu, trebao bi biti recept za opstanak Uljanika. Pitanje je hoće li politika dopustiti rezove i otkaze.
Hoće li IDS smanjivati svoj glasački bazen i hoće li HDZ propustiti priliku da na Uljaniku trguje s IDS-om. Jasno je da je Plenkovićeva većina tijesna jednako kao što je jasno i da IDS neće nikada u formalnu koaliciju s HDZ-om. Međutim, iz prikrajka podržavati HDZ, kada Plenkoviću zafale ona tri presudna glasa, to je već formula koja je IDS-u sigurno prihvatljiva. Bivša potpredsjednica Vlade Martina Dalić navodno je upravi Uljanika očitala paprenu lekciju kada su prvi put od države došli tražiti pomoć, što nije provjerena informacija, ali sliči njezinu stilu ponašanja.
Martina Dalić nije posve razumjela politiku, ali je itekako shvaćala što je zdravo poslovanje i nije se dala ucjenjivati. I ministar financija Zdravko Marić u pismu Ministarstvu gospodarstva jasno je dao do znanja da je uprava Uljanika muljala u svojim poslovnim izvješćima.
Pa osim svođenja na pravu mjeru, Uljaniku je neophodna i temeljita istraga. Kada bismo išli u krajnost, mogli bismo zaključiti da je sreća što Hrvatska nema mnogo velikih tvrtki jer bi razni “Agrokori” bili neminovnost...
IDS mafija...