Europska unija u kojoj je većina članica, osobito slabije razvijenih, suočena sa starenjem stanovništva, sve manjim brojem rođene djece što će u skoroj budućnosti izazvati ekonomske potrese i neodrživost socijalne države pokušava tome doskočiti olakšavanjem položaja zaposlenih roditelja.
Europski parlament prošli tjedan usvojio je Direktivu o ravnoteži poslovnog i privatnog života prema kojoj članice EU trebaju omogućiti roditeljima fleksibilno radno vrijeme, uključujući i rad od kuće, očevima minimalni plaćen dopust od deset dana nakon rođenja djeteta i neprenosivi roditeljski dopust od najmanje dva mjeseca te pet dana godišnjeg dopusta za skrb o članovima obitelji.
Zašto Britanci mogu, a mi ne?
Donošenje Direktive obrazloženo je poticanjem većeg zapošljavanja žena i jačanjem uloge oca u obitelji, no jasno je da se želi olakšati položaj roditelja na tržištu rada da bi se odlučili na više djece jer u 21. stoljeću nije realno da oba partnera mogu raditi osam ili deset sati dnevno i imati više djece. Malo koja prosječna obitelj, osobito u Hrvatskoj, zbog troškova života može si priuštiti da radi samo jedan od roditelja, a s druge strane ni državama nije u interesu da oba roditelja ne rade, osobito u situaciji nestašice radnika.
Za razliku od Hrvatske niz zemalja koje vode brigu o svojoj budućnosti poput Francuske, Švedske i Britanije odavno su uvele skraćeno i fleksibilno radno vrijeme za roditelje. Je li zamislivo kod nas u privatnom sektoru kao u Britaniji da radnik kaže da će zbog djeteta ili djece raditi dva ili tri dana u tjednu i da može računati na izdašne porezne olakšice od države?
Naravno, nije. Jedna poznanica, udana za Engleza, i majka dvoje djece koja radi kao službenica u banci izabrala je, dok su joj djeca mala, raditi tri dana u tjednu i tako radi više od 15 godina. Pritom ima pravo i na 13. plaću i porezne olakšice od države na djecu.
Njezinu poslodavcu to je najnormalnije, ne pada mu na pamet da je zato tretira drukčije od zaposlenika koji rade puno radno vrijeme. Štoviše, jedna njezina kolegica s jako malom djecom u istoj banci radi samo jedan dan u tjednu dok djeca ne porastu.
Članice EU dužne su u roku od tri godine unijeti pravila Direktive u svoja zakonodavstva i osobito voditi računa kod fleksibilnog i rada od kuće o samohranim roditeljima i roditeljima djece s invaliditetom.
Korist za državni sektor
Koliko će primjena Direktive pomoći Hrvatskoj?
– Problem je što u nas najveći broj žena radi u trgovini i uslužnim djelatnostima, gdje neće moći raditi od kuće. Pitanje je i hoće li kod nas roditelji moći ostvariti pristojan standard sa skraćenim i fleksibilnim radnim vremenom ako im država ne kompenzira dio zarade. To može napraviti pomoću fondova i porezne olakšice i nadoknaditi im dio plaće koju gube ako ne rade puno radno vrijeme.
Ako se to ne napravi, učinak Direktive za Hrvatsku mogao bi biti mali kad se promatra struktura hrvatskog gospodarstva i Direktiva bi se mogla ponajviše odnositi na državni i javni sektor – kaže demograf prof. Anđelko Akrap.
Hoće. Kod nas već i rade roditelji-umirovljenici pola radnog vremena.