Zahtjevi za puštanje na prijevremenu slobodu, koje osuđeni ratni zločinci u Haagu imaju pravo podnijeti nakon što odsluže dvije trećine zatvorske kazne, u slučaju Hrvata osuđenih za zločine nad Bošnjacima u Herceg-Bosni odvijaju se drukčije nego ijedan slični zahtjev prije njih. Nema puštanja bez osobnog priznanja odgovornosti, jasnog prihvaćanja presude i dubokog kajanja, odnosno rehabilitacije. To je nova praksa koju je uveo Carmel Agius, predsjednik Međunarodnog rezidualnog mehanizma za kaznene sudove, inače i predsjednik Žalbenog vijeća u predmetu Prlić i drugi, koji je čitao presudu u trenucima kad je osuđeni general Slobodan Praljak izvršio samoubojstvo u sudnici 29. studenog 2017. godine.
Nakon Brune Stojića, koji je takvo pismo napisao iz zatvora u Grazu 15. lipnja ove godine, i general Milivoj Petković napisao je pismo u kojem prihvaća presudu i osobnu odgovornost koja je njome utvrđena te izražava kajanje. Obojica su pravomoćno osuđena na po 20 godina zatvora, kao i pokojni Praljak, dok je Jadranko Prlić osuđen na 25 godina. Valentin Ćorić osuđen je na 16, a Berislav Pušić na 10 godina zatvora i njih su dvojica već puštena na prijevremenu slobodu.
Pismo iz belgijskog zatvora
Petkovićevo pismo objavljeno je preksinoć, a pisano je iz zatvora u belgijskom mjestu Leuze-en-Hainaut, gdje služi kaznu bivši načelnik Glavnog stožera HVO-a, inače jedini među šestoricom koji nije rođen niti je prije rata živio u BiH. Rođen je u Šibeniku.
“Nije prošao ni jedan jedini dan a da mi se slike ratnih strahota ne vraćaju u sjećanja. Znam da će tako biti do kraja mog života. (…) Danas, osam godina nakon prvostupanjske presude i četiri godine nakon konačne presude, imam potrebu reći i Vama i svima drugima da ja prihvaćam presudu i osobnu odgovornost za svoja djela ili propuste koji su doveli do počinjenja zločina zbog kojih sam osuđen. Prihvatio sam i kaznu koju služim. Za počinjene zločine nema opravdanja ni izlike. Zbog toga osjećam iskreno kajanje i izražavam, i ovom prilikom, duboku sućut svim žrtvama, pripadnicima bošnjačkog naroda, njihovoj rodbini i prijateljima”, napisao je Milivoj Petković predsjedniku suda.
Nema nikakvih naznaka kada bi predsjednik Agius mogao donijeti odluku po zahtjevima Stojića i Petkovića te hoće li prvo donijeti odluku o Stojiću, koji je ovu fazu pisanja osobnog pisma prošao dva mjeseca prije Petkovića, ili će možda donijeti dvije odluke istovremeno. Bruno Stojić, bivši ministar obrane Herceg-Bosne, u svome je pismu sredinom lipnja napisao da je shvatio svoje pogreške, da je njegov odnos “prema Bošnjacima kao najvećim žrtvama rata pun uvažavanja” te da smatra da “integritet i neovisnost BiH moraju biti neupitni”.
Komentar na Twitteru
Odvjetnik Luka Mišetić, koji je branio generala Antu Gotovinu u Haagu, jučer je Petkovićevo pismo komentirao objavom na društvenoj mreži Twitter. Kad policija prisili nekoga na priznanje, napisao je Mišetić, ono se izbacuje iz spisa. “Koji je lijek ako to učini Agius?”, dodao je Mišetić u komentaru. Gotovo je sigurno da i taj komentar, kao i sve napise u hrvatskim medijima, pomno bilježe na haaškom tribunalu, jer predsjednik suda Agius u svojoj odluci uzima u obzir i kakvo je raspoloženje u društvu. Odnosno, kako se društvo, u koje se osuđenik pušta na prijevremenu slobodu, odnosi prema ratnim zločinima utvrđenim presudom.
S obzirom na to da tužiteljstvo u svom protivljenju prijevremenoj slobodi za osuđenike iz predmeta Prlić i drugi koristi i izvješća iz hrvatskih medija, lako je zaključiti da su i nedavni postupci i izjave predsjednika Republike Zorana Milanovića bili analizirani, takoreći priloženi u spis u Haagu, i da bi mogli utjecati na ishod odluke koja se očekuje. Milanović je, podsjetimo, u travnju izjavio da će na Pantovčaku primiti Milivoja Petkovića kad izađe na slobodu, “jer on nije ratni zločinac”.
muslimani če kad tad odgovarati za zločine nad Hrvatima.