Kao rezultat prilagodbe pravnoj stečevini izpregovarane u poglavlje 16, u hrvatskom poreznom sustavu dogodit će se neke promjene. Jedna od njih je izmjena praga za ulaz u sustav PDV-a na 35.000 eura umjesto sadašnjeg iznosa od 11.500.eura odnosno 85.000,00 kuna. Za sada važeću stopu od 0% u tuzemnom prometu treba propisati sniženu poreznu stopu. Porezna oslobođenja u tuzemstvu sada propisana kao institucionalna oslobođenja treba propisati kao funkcionalna porezna oslobođenja – izuzeća, a slobodne zone treba uključiti u sustav oporezivanja PDV-om. Posebni porez na promet osobnih motornih vozila i porez na promet nekretnina treba zakonodavno jasno razlučiti.
Odluke o primjeni stopa PDV na razini EU donose se jednoglasno, što znači da se o visini PDV jedne zemlje moraju složiti sve zemlje unije. 0,50% PDV-a od svake države članice izdvaja se u proračun EU.
Trošarine su posebne vrste poreza kojima se u zemljama Eu oporezuje velik broj različitih proizvoda. Na razini Unije uređeno je oporezivanje alkoholnih proizvoda i piva, duhanskih proizvoda i mineralnih ulja, a od 2004. i oporezivanje energenata (prirodnog plina koksa i električne energije). Kao što je to bio slučaj kod drugih zemalja, omogućavanje određenih izuzeća, ili odstupanja, te korištenje prijelaznih razdoblja u kojima se stope trebaju približiti minimalno određenima u Europskoj uniji zasigurno će biti omogućeno i Hrvatskoj. Hrvatski sustav trošarina djelomično usklađen s pravnom stečevinom EU-a, ali bit će potrebne još znatne prilagodbe u poreznoj osnovici, strukturi i definicijama roba koje podliježu trošarinama.
U kategoriji alkohola i alkoholnih pića, primjerice, Hrvatska dopušta izuzeće kod domaće proizvodnje za vlastite potrebe svih alkoholnih pića osim piva, na cigarete skupine B (standardna kategorija) plaća se stopa od 45,7 posto, dok je minimalna trošarina u EU za sve cigarete 55 posto. Trošarinski sustav oporezivanja naftnih derivata zahtijevat će najveće prilagodbe.
Europska komisija poduzima akcije kako bi osigurala da građani EU-a nisu odvraćeni od rada u drugim zemljama članicama zbog problema s transferom i oporezivanjem mirovinskih prava.
Građani EU-a mogu štedjeti tamo gdje misle da će dobiti najbolji povrat. Međutim, porez moraju plaćati u zemlji prebivanja. Vlade EU-a gube legitiman prihod ako njihovi rezidenti ne prijavljuju prihod od kamata na štednju u inozemstvu. Kao pravni lijek, EU i neke druge europske vlade od 1. srpnja 2005. godine razmjenjuju informacije o štednjama nerezidenata.