Hoće li u Szigetváru zbor naših političara pjevati “U boj, u boj”

Hrvatska je ovu godinu, na više razina, proglasila godinom Nikole Šubića Zrinskog. Opravdano. Najesen će se obilježiti 450. godišnjica pogibije tog romantičarskog hrvatskog ratnika i junaka koji se žrtvovao u borbi protiv nadmoćnijeg turskog neprijatelja. Povijesni izvori uglavnom su poznati.

Nikola Šubić Zrinski je s 2500 vojnika zaustavio napredovanje puno brojnije osmanlijske vojske (100.000 vojnika) koja je pod vodstvom sultana Sulejmana Veličanstvenog nadirala prema Beču. Nikola Šubić Zrinski ispriječio se Turcima u Sigetu i branio ga mjesec dana, a kada su hrabri borci shvatili da im vrijeme istječe, odlučili su se za samoubilački junački proboj. Siget je stoga hrvatski Alamo. Hrvatska Masada. Nikola Šubić Zrinski čak je i u ona socijalistička vremena koja su se jako bojala hrvatskog nacionalnog zanosa i povijesne mitomanije bio osoba koja nas je gledala čak i s bombonijera. U legendu ga je uzvisio i Ivan pl. Zajc skladajući operu o tom junaku čiji je operni zbor „U boj, u boj“ jedna od najizvođenijih i najomiljenijih glazbenih točaka cjelokupne hrvatske glazbe, koja je odavno prešla i hrvatske granice.

Ove godine, u bogatom programu kojime se Hrvatska želi odužiti svom heroju, a koji koordinira Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti, bilo je najavljivano da će u rujnu u Budimpešti i u Szigetváru, gdje će biti održan i središnji spomen na Nikolu Šubića Zrinskog uz prisutnost hrvatske predsjednice i turskog i mađarskog predsjednika, biti izvedena i Zajčeva opera. U cijelosti, kako jubileju i priliči. Ali, Ministarstvo kulture koje je počelo objavljivati rezultate natječaja za javne potrebe u kulturi na svojim je web stranicama objavilo da je među programima koji nisu dobili ni kune i program Opere Hrvatskog narodnog kazališta iz Zagreba koji se odnosi na gostovanja u Budimpešti i Szigetváru. Očito, Mađari neće slušati i gledati hrvatsku opernu uspješnicu, barem ne u izvedbi Zagrebačke opere. Državna kasa je prazna. Zrinjski mora pričekati sljedeći jubilej, pola stoljeća od mučeničke smrti. Možda će tada u državnim financijama biti bolje stanje. Uostalom, možda naši političari, napose oni iz Domoljubne koalicije, mogu naučiti zbor „U boj, u boj“ i onda ga izvesti pred predsjedničkom svitom u Szigetváru gdje postoji impozantni park Mađarsko-turskog prijateljstva. To bi bilo puno jeftinije, a za medije i puno efektnije nego izvoditi cijelu Zajčevu operu u susjednoj zemlji. Samo je pitanje tko će tim političkim zborom dirigirati? A mogao bi Ladislav Ilčić koji ima najreprezentativnije glazbeno obrazovanje. Bilo je i najavljivano da će Zagreb dobiti i spomenik Nikoli Šubiću Zrinskom.

Toplo se nadam da to neće biti onaj isti spomenik koji je tom junaku već podignut u Čakovcu, a koji je sve samo ne umjetnički dostojno odavanje počasti hrvatskom vojskovođi.