Odljev mozgova najčešće označava napuštanje države od strane osoba koje imaju visoke znanstvene ili stručne sposobnosti. Tako bi, primjerice, odlazak doktora medicine bio odljev mozgova, dok odlazak građevinskih radnika ne bi. Stoga se čini da bi ulazak u Europsku uniju, u kojoj je mobilnost radne snage veoma jednostavna, mogao predstavljati opasnost odljeva mozgova za Hrvatsku. No je li doista tako?
Na prvi pogled, jest. Kada Hrvatska uđe u Europsku uniju, pa u sljedećih 7 godina (ovisno o ograničenjima za zapošljavanje koje postave pojedine države) hrvatski će se građani moći bez dodatnih uvjeta zapošljavati u drugim zemljama članicama. Ako znamo da su stručnjaci u nekim drugim državama EU znatno više plaćeni i imaju bolji status nego u Hrvatskoj, razumno je očekivati da će dio tih stručnjaka Hrvatsku i napustiti.
No, kada situaciju pogledamo detaljnije, vidljivo je da odljev mozgova nije jednostavno pitanje. Za početak, da bi se osoba odselila u drugu državu mora govoriti jezik dovoljno dobro da se može baviti poslom u toj državi. Pitanje jezika, u nekoj mjeri, smanjuje potencijal za odljev mozgova. Osim toga, migracija uključuje i seljenje iz svojega mjesta, od društva i prijatelja, što također smanjuje broj potencijalnih osoba koje bi se odlučile otputovati. Naposljetku, radna mjesta su jednako otvorena za sve građane Europske unije, tako da je konkurencija za radna mjesta koja bi omogućavala odljev mozgova veća nego u Hrvatskoj. Ovo su neki od razloga zašto iseljavanje nije toliko jednostavan i očit izbor kao što se čini.
Naravno, moguće je odgovoriti da će se stručnjaci u deficitarnim područjima uvijek jednostavno zaposliti: informatičkih stručnjaka nedostaje svugdje. To je istina, ali za osobe u deficitarnim zanimanjima situacija se neće značajno promijeniti: informatički stručnjaci, i eksperti u drugim područjima, i danas su zapošljivi u Europskoj uniji i ako žele napustiti Hrvatsku, to mogu napraviti bez značajnih prepreka. Ulazak u Europsku uniju to će učiniti administrativno jednostavnijim, ali to ne znači da će se značajno povećati iseljavanje.
Upravo kada znamo da se stručnjaci već i danas mogu iseliti, i to ne samo u Europsku uniju nego i u sve države svijeta, postaje očito pitanje zašto se neki iseljuju, a zašto neki odlučuju ostati? Nažalost, na ovaj odgovor Hrvatska u ovome trenutku nema potpun odgovor. Znamo da dio ljudi odlazi zato što u Hrvatskoj ne mogu profesionalno napredovati – to je posebno slučaj s vrhunskim znanstvenicima – ali hrvatsko članstvo u Europskoj uniji vjerojatno neće biti dodatan poticaj za iseljavanje takvih osoba. Dio ljudi odlazi jer u Hrvatskoj ne mogu pronaći posao – ali ulaskom Hrvatske u Europsku uniju gospodarstvo će rasti i vremenom će se povećavati broj radnih mjesta.
Dio stručnjaka odlazi zbog toga što su plaće i uvjeti za rad (npr. prostor ili oprema) u Hrvatskoj neadekvatni; ne žele raditi za malen novac u lošim uvjetima. Ovaj razlog doista bi u budućnosti mogao potaknuti iseljavanje, jer će uz smanjenje administrativnih prepreka ovakvim osobama biti lakše pronaći više plaće i bolji status.
Srećom, Hrvatska upravo odgovarajući na ovu posljednju opasnost može direktno smanjiti odljev mozgova. Ulaskom u Europsku uniju Hrvatska će na raspolaganje dobiti financijska sredstva strukturnih fondova, koja će biti moguće uložiti u poboljšanje uvjeta za rad. Problemi s niskim statusom nekih profesija mogu se riješiti promjenom propisa i općenitim širenjem razumijevanja o njihovoj važnosti. Pitanje plaća neće se moći riješiti u svim stručnim područjima odjednom zato što plaće prate stanje cjelokupnoga gospodarstva. No, čak će i u tom slučaju rast gospodarstva doprinijeti i rastu plaća.
Sve u svemu, odljev mozgova predstavlja stvarnu opasnost za Republiku Hrvatsku. No, ulazak u Europsku uniju Hrvatskoj će, paralelno s novim izazovima, dati i značajne nove alate za rješavanje toga problema. U svakome slučaju odluka o rješavanju problema odljeva mozgova bila je i ostat će ponajviše u rukama hrvatskih građana i hrvatske vlasti.