Hrvatskim ministrima trebalo je mnogo više hrabrosti za NE doći u Vukovar nego što je trebalo za doći doći u njega. Zato ne iznenađuje da ih je najavljeno čak šest, čime su još jednom poslali poruku da su epidemiološke mjere u Hrvatskoj rastezljive kao odbačena žvakalica na suncu.
Ključna poruka poslana je nekoliko dana prije. Iako su iz Vlade i njenog stožera "odvažno" najavili da će moći biti prisutno najviše 500 sudionika, u istom dahu to su relativizirali pridodavši da ih nitko neće brojiti te da će zapravo moći doći - svatko tko to poželi. Na koncu, došlo ih je možda i 5.000!
>> FOTO Kolona sjećanja u posebnim epidemiološkim mjerama
Da, lako je reći "ne dolazi", ali srce svejedno vuče one koji svake godine dolaze na hodočašće. Oni koji se nisu bojali srpskog metka ne strahuju od kineskog virusa – ili im je ispod časti ostaviti takav dojam. No, kolona sjećanja sasvim je lijepo mogla i bez te trećine hrvatske vlade, ili barem bez onih među njima koji nisu dolazili sve dok nisu postali dužnosnici. A mogla je očito i bez delegacije SNV-a, koji su svoj hvalevrijedan čin dolaska u Kolonu sjećanja dan prije okaljali puštanjem vijenca u Dunav samo za poginule građane srpske nacionalnosti. Pitanje za Pupovca, Miloševića i društvo: koji su to Srbi poginuli 17. ili 18. studenog, a da se njima već ne odaje počast u Koloni sjećanja? Među Hrvatima u opkoljenom Vukovaru, poznato je, stradanjima je izloženo i mnoštvo Srba, bilo ih je i među hrvatskim braniteljima. Hrvatska se i njima svake godine klanja, jednako kao i Hrvatima i svim drugim nacionalnostima! Odgovor: Jedini ubijeni Srbi kojima se u Vukovaru na taj dan inače ne klanja su među koljačima koji su ubili taj grad i divljački pregazili njegove branitelje!
Ako se pak radi o odavanju počasti civilima Srbima ubijenima na neke druge dane, a takvih pojedinačnih zločina je bilo, puštanje vijenca za njih uz današnji dan moglo bi se iščitati kao svjesno stavljanje tih smrti na povijesnu tezulju te provokativni pokušaj relativiziranja, pa čak i opravdavanja jednog zločina drugim. Zašto, dakle, baš danas?
Isto tako, što nama znači klečanje Vučićevog izaslanika na Ovčari, pa makar to bila i visokomoralna osoba poput Verana Matića, sve dok taj isti Vučić nije napravio baš ništa kako bi se otkrila sudbina nestalih vukovarskih branitelja i civila? Tako da je očito i ova prigoda za nekakav "povijesni" iskorak u "miješenju pogače" prokockana.
No, za toksičnu atmosferu u ovo maglovito vukovarsko jutro ipak je mnogo zaslužniji "kineski" virus. Točnije, naš odnos prema njegovim žrtvama, koje još uvijek padaju svuda oko nas. Bilo je sasvim predvidivo da ćemo upravo ovu srijedu zabilježiti dosadašnji rekord u broju zaraženih širom Hrvatske: 3251. Više nego svaki treći testirani! Što znači da je zaraženih u stvarnosti mnogo više, te da će pritisak na bolnice nastaviti rasti kao u ekspres loncu.
>> VIDEO U Koloni sjećanja puno manje ljudi nego prošlih godina
U Europi koja stenje pod "lockdownom", Hrvatska je doista apsolutni raritet. Jedna od rijetkih država koja i dalje bilježi rast broja zaraženih, hospitaliziranih, na intenzivnoj njezi, trenutačni tjedni trend je na 1000 umrlih mjesečno, a bez ikakvih odlučnih poteza kako bi se ograničilo nepotrebna okupljanja. Dok druge europske vlade pokušavaju sve što mogu, ograničavajući okupljanja članova više kućanstava na 3, 5 ili 6, hrvatska vlada amenuje događaj u kojem je samo redara više od 300! Jasno je, unaprijed se računalo na četveroznamenkasti broj sudionika iz svih krajeva Hrvatske.
Naravno, bilo nezamislivo zabraniti vukovarsku kolonu te na nacionalni blagdan u Vukovaru provoditi nekakav policijski sat. To svakako nitko nije ni tražio, no, Vlada i stožer ponovno ispadaju smiješni, vojska redara pokazuje se posve suvišnom, nitko nije ni pokušao uspostaviti red, nisu bili kadri sugerirati ni maske onima koji ih nisu nosili, a kamoli formirati najavljene grupe po 25 ljudi s razmakom od 50 metara! Kako će i s kojim autoritetom stožer sutra, ako bude potrebno, od hrvatskih građana zahtijevati da se ne druže ili čak da ostanu u svojim domovima?
Laž je da zatvaranje ne djeluje. To je i dalje najjače oružje. Francuska, Nizozemska, Belgija, Irska, Njemačka, Češka, Španjolska, Poljska, pa i Slovenija, države su koje bilježe osjetni pad broja zaraženih u posljednja tri tjedna. Sve su to nacije s odlučnim mjerama zatvaranja. Češka, Nizozemska, Irska prepolovile su brojeve!
Među njima jedino UK i Italija još ne bilježe pad nego usporavanje rasta. Ostale države koje imaju ubrzan rast, poput Austrije, Litve i Švedske, ili zbog jadnog testiranja tek nešto usporen rast, poput Hrvatske, redom su one koje nisu provele ozbiljnije mjere ili su u njih tek ušle, pa nije bilo vremena za konkretne rezultate.
Zašto europske vlade provode razne oblike zatvaranja? Ta mjera zapravo je izravna poruka da vlada ne vjeruje svojim građanima da će biti dovoljno disciplinirani i poslušati preporuku da se ne druže izvan svojih kućanstava. A zašto su građani neposlušni? Uglavnom zato što ne vjeruju svojim vladama! Nepovjerenje je uzajamno! Gotovo sve europske vlade ponovno su bijedno pale na ispitu, ne pripremivši se na vrijeme na drugi val. Rijetka iznimka su Finci, gdje je samoizolacija ionako nešto poput nacionalnog sporta. U Hrvatskoj je pak to već na granici pucanja. Hrvatići za nepovjerenje itekako imaju razloga, jer šarene mjere koje se poduzimaju više ne ostavljaju dojam nikakvog sustava. Sve je arbitrarno i promjenjivo, već prema potrebi. Ovisno o kome se radi. U suštini dvolično i licemjerno.
Hrvatska možda još ne bi trebala zatvarati ni kafiće, a kamoli ugasiti javni prijevoz te Hrvatiće smjestiti u kućni pritvor pod prijetnjom policijskog sata, ali je apsolutno neobjašnjivo zašto se baš ništa ne poduzima kako bi se spriječilo rizična okupljanja, čime bi se izbjegla potreba za "lockdownom". Neshvatljivo je zašto su klubovi takav tabu, zbog njih smo ugrozili čak i turističku sezonu koja je inače bila mogla potrajati još mjesec dana?
Bez neke mjere djelomičnog zatvaranja, do pada broja zaraženih i olakšanja u bolnicama neće doći. Ta, zima još nije ni počela! To svakako ne bi smio biti totalni "lockdown", ali mora se napraviti sve kako bi se ograničilo nepotrebna okupljanja bez ugrožavanja gospodarstva. Mi radimo – gotovo ništa. Sad smo i službeno švedskiji od Švedske: čak i oni su uveli ograničenje okupljanja na najviše osam ljudi.
Ovi koji su bili u koloni neka se liječe doma, imali su preporuku da ne idu tamo radi zdravlja, ako se razbole to je njihova odgovornost, zašto bi uzeli respiratoru nekome tko se stvarno pridržavao mjera?