Hoda bez pratnje, poput pape Franje, a Italiju želi promijeniti za 100 dana

Ako me osuđuju da sam neizmjerno ambiciozan, ja to ne opovrgavam jer moramo misliti na veliko želimo li izvući Italiju iz močvare – kazao je gradonačelnik Firence i tajnik Demokratske stranke (PD) Matteo Renzi 13. veljače na sastanku vrha te bivše Komunističke partije kandidiravši se za novog predsjednika vlade. Na tom je sastanku iz premijerske stolice izbačen Enrico Letta, također član PD-a, i otvoren je put Renziju u palaču Chigi, sjedište vlade.

Matteo Renzi odličan je komunikator. S nekoliko riječi uspijeva uvjeriti one koji ga slušaju. Tu sposobnost ima od malih nogu, a usavršio ju je kada je počeo raditi u marketinškoj tvrtki svoga oca.

– Počinješ odrastati kada prestaneš činiti samo stvari koje ti se sviđaju. Stigao je trenutak da kažemo što želimo ponuditi zemlji. Stigao je trenutak za izlazak iz močvare – kazao je Renzi na stranačkom sastanku. Nekoliko dana zatim dobio je mandat za sastav vlade.

Osvojio 48 milijuna lira

Britanski list Financial Times napisao je da Renzi ima “ambiciozan plan za svojih prvih 100 dana vlade”. Već u veljači namjerava izmijeniti izborni zakon i jedan članak ustava. U ožujku planira uvesti reformu tržišta rada, a u travnju izmijeniti državnu upravu. U svibnju je na redu porezna reforma. Američki Wall Street Journal piše da Renzi obećava “brzu akciju”, ali upozorava da ima samo petogodišnje iskustvo vladanja Firencom i kako mu za upravljanje svim kracima političkog aparata treba iskusan saveznik.

Kampanju dolaska u Rim počeo je 2010. pod geslom da stare političare treba baciti u smeće. I uspio je u toj kampanji demoliranja starijih političara pa se neki povijesni čelnici PD-a nisu čak ni predstavili na parlamentarnim izborima 2013. Nije se kandidirao, primjerice, ni Massimo D’Alema, bivši čelnik PD-a i bivši premijer. Britanska su glasila Renzija nazvala “Demolition Manom”, onim koji je u otpad uspio baciti stare političare i u prosincu 2013. postao tajnikom PD-a, a sada postaje i premijerom.

Rođen je prije 39 godina u Firenci, čiji je gradonačelnik od 2009. Prije toga, od 2004. do 2009., bio je i predsjednik pokrajine Firence. Kao dječak bio je izviđač, a u televizijskom kvizu Kolo sreće 1994. pobijedio je i odnio oko 48 milijuna tadašnjih lira. Diplomirao je pravo 1999. i u prosincu prošle godine postao prvi tajnik Demokratske stranke a da prije nije nikada bio članom KP-a. Svoje političko djelovanje počeo je u Pučkoj stranci, pa u strankama centra kao što je bila Margherita, koja je poslije ušla u PD.

Manji porez, veće plaće

Njegov politički program predviđa smanjenje poreza na rad i povećanje plaća za najmanje 100 eura, ukidanje državnog financiranja stranaka, ukidanje Senata (odnosno gornjeg doma parlamenta kao izbornog doma, koji bi pretvorio u savjetodavno tijelo sastavljeno od gradonačelnika i predsjednika regija) i rezanje broja parlamentaraca. Želi i da do 2018. najmanje 40 posto talijanske djece ima mogućnost ići u jaslice kako bi mlade majke mogle raditi. Namjerava usto uz pomoć europskih fondova kreditno poduprijeti mala i srednja poduzeća te otvoriti oštru borbu protiv korupcije i protiv onih koji izbjegavaju platiti poreze. Program je stvarno ambiciozan, ali Renzi je takav. Ili će nešto napraviti ili će propasti.

Kao predsjednik pokrajine Firence smanjio je poreze, srezao troškove ustanova te povećao ulaganja u kulturu i okoliš. Mogao je glatko dobiti na izborima i drugi mandat, ali veći mu je izazov bio kandidirati se za gradonačelnika. Geslo mu je bilo: “Ili ću promijeniti Firencu ili ću promijeniti posao, vratiti se u marketinšku tvrtku”. Čim je postao gradonačelnikom, odmah je prepolovio gradsku vladu koju je formirao s jednakim brojem žena i muškaraca. Za vrijeme njegova upravljanja Firencom usvojen je prvi urbanistički plan u Italiji kojim se zabranjuje gradnja novih zgrada. Mogu se jedino obnavljati stare ili rušiti stare i na njihovu mjestu graditi nove zgrade, ali one ne smiju biti više i šire od prethodnih.

Radije bez tjelohranitelja

Osim što je zaustavio povećavanje kubikaže betona u gradu, odmah je zabranio ulazak automobilima u središte koje je postalo pješačka zona. Grad je ulagao u kulturu i školstvo, a svake je godine na blagdan zaštitnika Firence, sv. Ivana, otvorio neki obnovljeni povijesni spomenik. Na ulazu u Palazzo Vecchio uklonio je detektore metala, a ondje je lani otvorena i knjižara, čime je sjedište gradske vlade i simbol Firence još više približio turistima. Prema agenciji za ispitivanje javnog mnijenja Datamonitor, Renzi je četvrti najpopularniji gradonačelnik u Italiji. Ovih dana, otkada je postao mandatar, hodao je Rimom bez pratnje pa se može pretpostaviti da ni kao premijer neće htjeti imati tjelohranitelje, no ne zna se hoće li mu protokol i zahtjevi sigurnosti to dopustiti.

Prije nego što je postao mandatarom, Renzi je kazao da u banci ima samo 22.000 eura ušteđevine. Kao gradonačelnik Firence dobivao je 4300 eura neto plaće.

– Moja je supruga profesorica u gimnaziji na određeno vrijeme i zajedno imamo 5500 eura mjesečno. Vraćamo kredit za kuću u Pontassieveu. Ne žalimo se na primanja, ali ne možemo ni uštedjeti – rekao je.

Nije dovoljno lijevo

O privatnom životu ne želi govoriti. Njegova supruga Agnese Landini rođena je prije 37 godina u Firenci. Točno je 22 mjeseca mlađa od Renzija, za kojega se udala 1999., nakon pet godina hodanja. Imaju troje djece. Francesco je rođen 2001., Emanuele 2003., a Ester 2006. Agnese predaje talijanski i latinski u klasičnoj gimnaziji i ostat će živjeti u Firenci.

– Neću ga pratiti u Rim. Bavit ću se djecom. Imam obitelj kojoj trebam pomoći u shvaćanju Matteova odlaska u Rim. Morat ću im objasniti da će se njihov otac brinuti i o drugim stvarima i kako ćemo ga zbog toga rjeđe viđati – kazala je dodajući da je Renzi i dosad malo vremena provodio s obitelji, ali kada je bio prisutan, “nastojao je ponašanjem prema djeci nadoknaditi čestu odsutnost”. U kući, otkrila je također, govori o politici jedino ako ga se pita.

Agnese Landini usto je ustvrdila kako ne želi da je se zove prvom damom, odnosno “first lady”.

– To je izraz koji ne razumijem, odnosno nije za Italiju. Nismo u Americi gdje žene političara drže govore u javnosti. Ponavljam, ostat ću žena i majka s velikom vedrinom – objasnila je.

Matteo Renzi je vjernik. Kao izviđač išao je na susret s papom Ivanom Pavlom II. i poljubio mu je prsten, a kada je kao gradonačelnik išao papi Benediktu XVI. samo mu je stisnuo ruku. Kada je u službenoj funkciji, ponaša se kao predstavnik cijele zajednice, a kada je privatno, ponaša se kao vjernik.

– Vjerujem u Boga i Isusa Krista, u njegov povijesni lik. Odlazim na misu nedjeljom, ali kao gradonačelnik poštujem laicitet. Ne možeš nikoga prisiliti da o vjeri misli kao ti. Ako sam na nekoj svečanoj misi kao gradonačelnik, kada idem po hostiju, skinem sa sebe gradonačelničku traku, trobojnicu, i ne kleknem – rekao je.

Ima onih, posebno na ljevici, koji drže da nije dovoljno lijevo orijentiran. Njima Renzi odgovara da je, po njegovu mišljenju, kada se primjerice govori o zapošljavanju, “ljevije misliti na one koji nemaju posao i njima pomoći, nego raspravljati o zaštiti prava, više ili manje ispravnih, već zaposlenih osoba. A sindikat štiti samo one koji imaju posao i ne razmišlja o nezaposlenima“.

Renzi bi htio biti talijanski Tony Blair, a ulogu bivšeg britanskog premijera i čelnika laburista talijanska ljevica ne ocjenjuje pozitivno. Blair je, inače, bio i prvi strani državnik koji mu je čestitao na dobivenom mandatu za sastav vlade.

– Renzi ima snage i može uspjeti – izjavio je Tony Blair.