POTREBNA BOLJA KONTROLA

Horor u staračkim domovima diljem Hrvatske: Vezali su joj ruku, spavala je na krevetu bez madraca...

Foto: Kristina Štedul Fabac/PIXSELL
Umirovljenici
Foto: DPA/Pixsell
njemački umirovljenici
Foto: Patrik Macek/PIXSELL
Umirovljenici
17.01.2020.
u 14:47
- Tamo je bila moja mama. Moja mama je spavala na krevetu bez madraca. Bilo je tako neuredno - kazala je jedna gospođa
Pogledaj originalni članak

 Brojni građani podijelili su svoja iskustva s domovima za starije i nemoćne u emisiji Stav.  Podsjećamo, nakon stravičnog požara u Domu za starije i nemoćne 'Zelena oaza' u kojem je poginulo šest nepokretnih štićenika Doma postavilo se pitanje kvalitete domova. 

- Ja imam iskustvo jer sam bila korisnica privatnog doma. Jako sam bila nezadovoljna, a prošle godine sam išla u jedan privatni dom u posjetu kod gospođe koja je bila smještena u domu. Vidjela sam stvari koje neću zaboraviti. Imam traumu od tog doma. Taj dom je u sredini grada Zagreba, u centru - kazala je starija gospođa koja je navela da tamo puše i djelatnici i štićenici doma. 

Kad je uputila pitanje smijete li vi pušiti, odgovorili su joj što je to nju briga. 

- Došla sam u vrijeme kad nisu posjete jer sam molila da dođem ranije. Gospođi su vezali ruku. Prostor je toliko mali da nikakva služba ne bi tu spasilo nikoga. Uz sve te korisnike tijekom cijele godine farbali su zidove, mijenjali parkete. 

Gospođa se zapitala gdje je kontrola i porezna uprava, te da se ne bi smjelo dopustiti privatnicima da to rade. Istaknula je kako je gospođa kojoj je dolazila u posjet plaćala 6 tisuća kuna. Kazala je kako je išla na socijalni rad, no njoj su rekli kako oni nemaju veze s privatnim domovima. 

Neki su istaknuli kako ima prostora za još domova i da je potrebno pobrinuti se da štićenici doma imaju kvalitetne uvjete. Kao problem su naveli i to što se na dobre domove čeka i po deset godina.

- Što se tiče privatnih i državnih domova, dobri su ako imaju dobro osoblje. Tu kod Vrbovca je dom. Nema nikakve kontrole. Ja sam to prijavila na Ministarstvo. Još rade. Tamo je bila moja mama. Moja mama je spavala na krevetu bez madraca. Bilo je tako neuredno. Unutra je katastrofa. Netko treba pod hitno provjeriti taj dom i da se tu nešto promijeni. Nema radne snage jer se dobro ne plaća i ja mislim da je tu problem - kazala je gospođa Štefanija koja je otkrila kako je ona sama radila u staračkom domu i zna što je njega. 

Zagrepčanka Jelena pak smatra da je problem što mnogi domovi nisu umreženi i da ih treba bolje povezati, te da bi to poboljšalo situaciju. 

- Ja sam bila kod svoje prijateljice u domu u Sisku. Ona je prepisala stan svojem unuku i onda ju je unuk prevario da je došla Hitna, no došao je Crveni križ iz doma. Kad sam joj ja došla u posjet, to je bio hodnik i dvije žene. Moglo se ići samo sa strane. Zamolila sam ih da prođem, nisu mi dozvolili da uđem i to dobrih pet minuta - ispričala je žena koja je navela da treba pregledati starački dom u Sisku 

 

Pogledajte na vecernji.hr

Komentari 18

Avatar MADO
MADO
15:24 17.01.2020.

Horor je u svim staračkim domovima na svijetu, ja sam nedavno gledao na RAI što se događa i Italiji, tamo većina domova imaju kamere, to je strašno što rade tim stracima, ako su samo malo neposlušni, ako neće jesti ili se pomokre u gaćice i slično, onda ih mlate kao životinje, divljački ih bacaju na krevete, ma strašno je to bilo gledati. Nije mi jasno zašto naši mediji ništa ne prenose iz susjedne Italije koja je između ostalog naš glavni trgovinski partner, a redovito nam prenose nekakve raspale cajke i starlete iz zaostlih zemlja sa istoka.

BU
burza
15:21 17.01.2020.

Djeca trebaju brinuti za roditelje a ne da ih szrpaju u dom poberu nekretnine i brigu prepuste drugima i ne dolaze ih posjecivati a kad se nesto dogodi onda su kao brizni

BB
Bruno_Bear1
15:05 17.01.2020.

Dođe starost i pita gdje je bila mladost. Ljudi u naponu snage moraju misliti na svoju starost, štedjeti a ne sve podijeliti djeci i pasti svima nama na teret. Nije pošteno da jedan mali dio koristi državne domove za koje svi mi izdvajamo milijarde, a često su u njima socijalni slučajevi koji nikada nisu radili ili oni koji si kupuju mjesta za minimalno 500 Eura. Svi to znamo i nitko ništa ne poduzima.