HOS kao žrtva silovanja zakona

Kada je na postavljanje ploče s natpisom “Za dom spremni” u čast poginulim pripadnicima HOS-a usred Jasenovca premijer Andrej Plenković reagirao mlako – tek najavom osnivanja povjerenstva čiji se početak rada i ne nazire – bilo je samo pitanje vremena kada će takva ignorantska politika doći na naplatu.

I to je upravo ono čemu danas svjedočimo: neujednačena sudska praksa, nedosljednost u provođenju zakona i, ponajviše, neodlučnost (ne samo ove) vlasti da se s ideološkom problematikom uhvati ukoštac doveli su sada do prilično shizofrene situacije koja iskušava strpljenje hrvatskih branitelja. Premda pripadnici HOS-a u ovom trenutku nisu spremni javno govoriti o mogućim scenarijima, na društvenim mrežama već su pozvali na aktivan otpor, najavljuju obranu ploče uz bilo koju cijenu, a spominju se i okupljanja u tisućama nasuprot interventnoj policiji. Ističu da ih ne zanima nasljeđe Drugog svjetskog nego Domovinskog rata, pozivaju se na statute državne uprave, Zakon o pravima hrvatskih branitelja pa i članstvo u Svjetskom veteranskom savezu.

Uostalom, HOS-ova zastava s pozdravom “Za dom spremni” neometano se vijorila i na mimohodu Oružanih snaga u Zagrebu, zajedno sa zastavama ratnih brigada, ispred cjelokupnog tadašnjeg državnog vrha. Nikome neće, poručuju, dopustiti da im dira u svetinje – a to su njihovi mrtvi. Na drugoj strani ideološke provalije, pak, premijera danas čekaju i antifašističke udruge, obitelji jasenovačkih žrtava, imperativi europske Hrvatske kakvu želi graditi. No, tko će sada skupiti perje razasuto iz jastuka? Zabijanje glave u pijesak sada bi se premijeru Plenkoviću moglo vratiti poput bumeranga jer je propustio predvidjeti što se valja iza brda: da će ga ideologije, što se više bude od njih izmicao, brže i jače sustizati. No, na stranu njegov rejting pa i budućnost njegove koalicije, goruće je pitanje što Hrvatskoj nosi potencijalna eskalacija bijesa u Jasenovcu, nalik onoj viđenoj u Vukovaru, jer na to valja računati kad se siluje zakon, pa i narod.