Novinar BBC-a Andrew Hosken svjedočio je nastanku i razvoju Islamske države, terorističke skupine koja, među ostalim, stoji i iza najnovijeg krvavog pokolja u Parizu. U knjizi "Carstvo straha", koju je u hrvatskom prijevodu izdao Večernji list, detaljno objašnjava kada i kako je skupina nastala, tko je financira i što čeka Europu i svijet.
Kako zovete tu skupinu? ISIL, ISIS, Islamska država (ID)... Je li naziv samo pitanje nomenklature?
Zovem ih onako kako sami sebe zovu u danom trenutku. Ime je važno – njime izražavaju svoje ambicije. Počeli su 1999. kao logor za obuku džihadista u Afganistanu nazvan Tawhid wal-Jihad, u Iraku su se 2004. zaogrnuli plaštem Al-Qa'ide, potom potkraj 2006. postali ISI (Islamska država Iraka) pa promijenili naziv u ISIL (Islamska država Iraka i Levanta), potom u ISIS (Islamska država Sirije i Iraka), a sada su Islamska država s globalnim pretenzijama.
Mnogi smatraju da je ID izrasla iz Al-Qa'ide, no vi koristite termin "zaogrnuli se plaštem". Što to znači?
Smatram ih odvojenim organizacijama. Suradnjom je ID dobio na važnosti, a Al-Qa'ida, koja od 2001. nije ništa napravila, trebala je novi zamah. No, razlikovali su se. Al-Qa'ida je od osnivača ID-a Al-Zarqawija tražila da prestanu ubijati šijite jer je željela predstavljati sve muslimane te da prestanu odrubljivati glave taocima. Nisu pristali. Teror i kalifat su im bili jedini cilj.
Govorite o razdoblju terora, odrubljivanja glava, uspostave kalifata, koji traje najmanje 15 godina. Ipak, mnogi ID smatraju novim fenomenom?
Nikako. Grupa je i starija. Još je 1996. u jordanskom zatvoru čučao novinar Fuad Husein, a s njim su bili zatočeni Abu Musab al-Zarqawi te klerik Abu Muhammad Al-Maqdisi, jedan od najutjecajnijih islamskih učenjaka. Oni su mu otkrili plan u sedam koraka koji su načinili Al-Qa'idini stratezi: Buđenje (2000. – 2003.), otvaranje očiju (2003. – 2006.), dizanje na noge (2007. – 2010.), pad režima (2010. – 2013.), Islamska država (2013. – 2016.), potpuni sukob (2016.) te pobjeda. Jasno je da je Al-Zarqawi strategiju prisvojio i prilagodio je sebi.
Otkuda vam karta koja pokazuje Hrvatsku kao dio kalifata?
Sastavio sam je sam na osnovi izjava iz ID-a. Pretenzije idu i preko granica zemalja većinom naseljenih muslimanima i nekadašnjeg Otomanskog Carstva. Govore o tome da će "napajati konje na rimskim fontanama". Njihovi intelektualci i ideološki uzori, poput Sayyid Qutba, govore o uvođenju šerijatskog prava u cijelom dekadentnom svijetu. Uveli su svoj novac, dinar. Na njemu je – globus. Karta je, rekao bih, skromna procjena ambicija.
Kako tumačite napade u Parizu? Predstavlja li preseljenje rata u Europu strateški zaokret ID-a?
ID-u je najvažniji teritorij, sve se vrti oko stvaranja i širenja carstva. Bez države nema religije, i obrnuto. Opsjednuti su zauzimanjem teritorija i, tko ih napadne, uzvratit će. Pogubljeni novinar John Cantlie pisao je o "sivim zonama", onima koje nas odvajaju od strahota Sirije i Iraka. No ID kaže: "Uništit ćemo sive zone tako da ne bude razlike između onoga što se događa u Siriji i u Francuskoj. Naš rat je vaš rat, ako mi ginemo, ginete i vi. Rusija nas bombardira? Srušit ćemo ruski zrakoplov." ID želi da ih ljudi u svijetu ne doživljavaju kao daleku prijetnju. Pariz je vrlo znakovita poruka Europljanima: Ovo je vaš rat i patit ćete. U odnosu na Pariz te noći, Bagdad je miran grad. Tamo već dugo nismo vidjeli tako velik pokolj, kao da je 15-ak autobombi eksplodiralo u jednom danu.
Prvi je napad u Europi planiran u Siriji?
Da, veze su apsolutno jasne. Vođa Abdelhamid Abaaoud napisao je u veljači kako su ga zamalo uhvatili u Belgiji i kako je pobjegao u Siriju. On je u ID-ovu magazinu, filmovima, vidimo da navlači tijela amo-tamo. On ima veze s vođom ID-a Al-Baghdadijem.
Ipak ga nisu identificirali?
Da, to je problem. Problem je i radikalizacija muslimana. U belgijskom sam Molenbeeku razgovarao s ljudima iz Centra za radikalizaciju, kažu da tu ID ima svoje osobe za regrutaciju.
I prije su bili mladi radikalizirani, ali nisu poduzimali ovako okrutne akcije. U čemu je razlika?
Sad postoji država. ID-ovci koriste koncept hidžre, selidba poslanika Muhameda iz Meke u Medinu. Kažu muslimanima iz cijelog svijeta: "Dođite, nudimo utočište i sigurnost. Tamo gdje jeste, bilo to u Njemačkoj, Francuskoj, tamo vas mrze", što i nije potpuno netočno. U sjevernoj Engleskoj postoje državne, odnosno "kršćanske" te muslimanske škole, a dvije skupine uopće ne komuniciraju. Vjerujem da među muslimanima zaista postoji nelagoda, a ID su stručnjaci u eksploataciji. Iskoristit će strah i podijeljenost, a porukama preko društvenih mreža davati sliku ugodne zemlje. Odvratno se odnose prema ženama, ali kakav je život? Benzin je gotovo besplatan. Oštro se obračunavaju s korupcijom osudama na smrt, daju ljudima osjećaj sigurnosti.
Doživljava ih se kao fanatične islamiste. Je li to točno?
Nikako. SAD je nakon invazije na Irak raspustio iračku vojsku, što mnogi smatraju pogreškom. Vojskom je, kao i državom, upravljala sunitska manjina u Sadamovoj stranici Baath. Našao sam popis od 8000 časnika kojima je rečeno da nikada više neće raditi u Iraku. Prihvatio ih je ID, samo su trebali izrecitirati dva paragrafa Kurana. ID je preko njih dobio izvrsne stratege. Glavni Sadamov špijun Haji Bakr uspostavio je cijeli ID-ov režim. Profesionalni su, imaju vladajuća tijela, guvernere za Siriju i Irak, infrastrukturu, civilne, sigurnosne službe. Ljudi se zavaravaju. Da je riječ samo o fanaticima, ne bi uspjeli to napraviti.
Kako ih poraziti?
Samo ako im se otme teritorij. Njihovi ideolozi govore da, "dok je zemlje veličine šake, s nje treba protjerati apostate i kufre". Političari to dobro znaju. Na terenu se pomalo gricka teritorij – Kurdi i pešmerge zauzimaju sela, iračka vojska prodire.
Je li presmiono reći da je ovo početak kraja?
Prerano je za takvu tvrdnju. Zasad znamo samo da ih gubitak teritorija jako boli. I mislim da su pariški napadi odgovor na to.
Zasto se ne preselis u Bagdad kad je tako miran i siguran. U stvari zasto svi koji ste bili protiv Sadama ne idete u Bagdad sa obiteljima na dugi i miran godisnji. Kako vas nije sram pisati takve gluposti.