Hana je rođena 18. studenog 2005. godine u Županijskoj bolnici u Čakovcu. Nedavno je proslavila peti rođendan. Još ne govori, ne može sjediti dulje od deset minuta. Pozdravit će vas mahanjem, a zna i kako pružiti dlan u pozdrav “daj pet!”. Uspiju li njezini roditelji prikupiti dovoljno novca, Hana, koja boluje od cerebralne paralize, mogla bi još napredovati.
- Hana se rodila kao treće dijete u našoj obitelji. Rođena je kao prematurus. Osmi dan nakon rođenja ostala je bez kisika, tijelo je zahvatila sepsa, a kao posljedica tih komplikacija uslijedilo je moždano krvarenje s dijagnozom cerebralne paralize, i to, na žalost, najtežeg oblika tetrapareza spastica. Potpuno je ovisna o tuđoj pomoći - kažu roditelji Irena (40) i Dejan (42) iz Hlapičine. Hana je uključena u program fizikalne terapije u Varaždinskim toplicama, pohađa terapijsko jahanje, na kojem obožava konja Riđu, a polaznica je i programa u rehabilitacijskom centru za aminokiseline u Pragu. Upisali su je i u Centar Gordane Vešligaj u Velikoj Gorici, gdje rade s djecom s posebnim potrebama. Svakog mjeseca odlazi terapeutu u Berlin.
- Svaki odlazak na navedene terapije predstavlja za mene i suprugu, koja je još uvijek na porodiljnom, sve veći financijski problem. Terapije se u dogovoru s liječnicima i njezinim terapeutima trebaju nastaviti, neke čak i pojačati, što za iduću godinu znači oko 70.000 kuna. Mnogi naši prijatelji su se već uključili ne bi li nam pomogli, pa im i ovim putem, kao i svima koji nam mogu pomoći, iskreno zahvaljujemo - kaže Dejan Šantl.
- Hana je mala hrabrica i veliki borac. Polako savladava osnovne funkcije komunikacije kao što su mahanje u pozdrav i slične funkcije. Motorički je napredovala u smislu da samostalno sjedi, ponekad i po desetak minuta, voli jesti, igrati se, slušati muziku, posebno Gibonnija i gledati crtiće. Najviše voli Hello Kitty, Teletubbiese i klauna Bumba - kaže Dejan.
Hana ima dvije sestre, Stašu (20), studenticu na drugoj godini Medicinskog fakulteta u Zagrebu, i Leu (15), učenicu osmog razreda. - Od nadolazećih terapija očekujemo puno, posebice na području govora, ali i motorike. Pomaže nam centar za socijalnu skrb iz Čakovca, HZZO nas prati u nabavci kolica, cipela i ostalog, koliko zakon to dozvoljava. Terapeut kojeg smo upoznali u Berlinu ima veliko iskustvo rada sa takvom djecom. Hana ga obožava, pa smo i dalje uporni,jer se napredak vidi, makar nije velik... - kažu roditelji.