Hrelja: Analizom upotrebljive radne snage se ne bavi u lipnju nego studenom

Odluka Vlade da podigne kvote za uvoz radne snage tako da će se odobriti dodatna kvota od dvije tisuće ljudi u turizmu i tisuću za građevinarstvo, uz diskrecijsko pravo resornog ministra da podigne za još tisuću u oba sektora ako se za to ukaže potreba je samo zakašnjela vatrogasna mjera, ustvrdila je danas saborska oporba poručivši kako nam treba sistemsko dugoročno rješenje, a ne ovakva intervencija u lipnju kad je sezona već počela.

SDP-ov Branko Grčić podsjeća kako je u Hrvatskoj u zadnjih desetak godina oko 500 tisuća ljudi izašlo iz radnog kontingenta aktivnih stanovnika, što prirodnim odljevom, što zbog činjenice da su mnogi ljudi potražili svoju sreću izvan Hrvatske.

- Sada smo u situaciji u kojoj jesmo i ni tih 67 tisuća stranih radnika nije bilo dovoljno i jednostavno treba otvoriti pipu i dopustiti da se uveze dodatni kontingent radne snage. Je li dobar ovaj model tisuću po tisuću i hoće li to biti dovoljno, to očigledno u ovom trenutku nitko ne zna pa ni Vlada. To govori da nam treba sistemsko, dugoročno rješenje i na Vladi je da takvo rješenje ponudi Saboru i javnosti jer je očigledno da se demografski problemi u Hrvatskoj dugoročno neće riješiti preko noći – komentira Grčić.

Dugoročno rješenje bila bi dodatna liberalizacija, naglašava, da se ne mučimo više s kvotama jer je kvotni sustav očigledno prevladan i ne može egzaktno utvrditi potrebe koje Hrvatska ima. Uz dodatnu liberalizaciju treba utvrditi vrlo jasna imigracijska pravila, što se posebno odnosi prema trećim zemljama, nastavlja.

- Činjenica da je više od sto tisuća ljudi na Zavodu za zapošljavanja govori o obrazovnom problemu Hrvatske. Ponuda radne snage u smislu kvalifikacije nije sukladna onome što se na tržištu rada traži, a za to postoje mjere poput cjeloživotnog obrazovanja, prekvalifikacije, dokvalifikacije i prilagodbe onome što tržište u određenom momentu traži. Negativna strana i opasnost je to što 70 posto poslodavaca radnu snagu odmah traži izvan granica jer to ide za tim da se radnike nađe u zemljama gdje je rad puno jeftiniji nego u Hrvatskoj i da se tako izvrši pritisak na smanjenje plaća u Hrvatskoj, o čemu Vlada mora voditi računa kako se to ne bi dogodilo. S druge strane, Vladi su na raspolaganju instrumenti kojima i dalje treba ići proaktivno u smislu povećanja plaća da bi se ponajprije zadržalo naše ljude jer u Hrvatskoj i dalje imamo vrlo nisku stopu zaposlenosti mladih ljudi, onih koji izlaze iz sustava obrazovanja i tu je opasnost da upravo taj najproduktivniji i najperspektivniji dio radne snage napusti Hrvatsku. Stoga treba potaknuti rast plaća, za što SDP već godinu dana nudi određena rješenja koja su se sada, kada je kriza na vrhuncu, počela hvatati u javnosti pa i Vlada razmišlja da bi mogla ići u pravcu daljnjeg poreznog i svakog drugog rasterećenja plaća – kazao je Grčić.

Mostov Nikola Grmoja kaže kako prvo treba država rezati javnu potrošnju, smanjiti troškove države, broj zaposlenih u javnoj upravi, smanjiti broj gradova i općina, ukinuti županije, onda s tim novcem rasteretiti poduzetnike, smanjiti poreznu presiju, omogućiti im da povećaju plaće, da ljudi imaju pristojne plaće za život.

- Znači, tržište je dvosmjerno, s jedne strane moraju i poslodavci ponuditi bolje uvjete, ali to će moći tek kad država napravi ove korake, i onda zaposliti sve ove ljude koji su na burzi za pristojne plaće u Hrvatskoj. A ako nema radne snage, onda se ide u povećanje kvota. Mislim da je problem da ljudi u Hrvatskoj za plaće koje se nude ne žele raditi, a jedan dio možda uopće ne želi raditi, ali mislim da se plaće mogu povećati ako se naprave preduvjeti o kojima sam govorio, ali za njih nema dovoljno hrabrosti. Jedina politička opcija koja je nastojala provesti reformu javne uprave je Most, ali vidjeli smo kako je to sve završilo, oni na to nisu spremni – komentira Grmoja dodavši kako povećanje kvota u lipnju nikako ne može biti dugoročna politika.

HSU-ov Silvano Hrelja kaže da povećanje kvota u lipnju govori o elementarnom nepoznavanju karakteristika onoga što imamo među nezaposlenima i potreba tržišta rada.

- Tako da će Vlada napraviti što mora, ali da se mora time dičiti – ne mora! Mislim da su ovo vatrogasne mjere jer s analizom onoga što imamo od upotrebljive radne snage na Zavodima za zapošljavanje i onoga što treba našem gospodarstvu se ne treba baviti u šestom mjesecu nego je to cjelogodišnji problem, i ako treba obučavati ili prekvalificirati radnike, onda to treba s time početi u studenom ili prosincu, a ne u lipnju za srpanj – primjećuje Hrelja.

Upitan bi li umirovljenici bili bolja opcija nego stranci, kaže da je ministar rada i mirovinskog sustava Marko Pavić trebao napraviti bolje izmjene Zakona o mirovinskom osiguranju kod rada umirovljenika, pa bi i to bila opcija.

- Događa se sljedeće – imate 250 tisuća korisnika najnižih mirovina, onih koji imaju najveću potrebu da uz mirovinu nešto rade, no kad se zaposle do četiri sata, onda ne dobivaju najnižu mirovinu koju su dobivali, nego dobivaju najnižu mirovinu 300-500 kuna manje, temeljem onoga što su platili kao doprinose, što znači da su totalno demotivirani da prihvate bilo koji posao, jer zašto bi radili 20 sati tjedno za razliku od 300 ili 500 kuna. Da je nekoga htio malo slušati i proučavati kako će koja zakonska norma dati odjeka kod zapošljavanja umirovljenika, mogao je napraviti bolji zakon.

Ovako je praktički nemoguće zaposliti više umirovljenika zbog te demotivacije. Osobno ću ili do kraja ljetnog zasjedanja ili početkom jeseni dati u proceduru izmjene i dopune Zakona o mirovinskom osiguranja, uključujući i obiteljske mirovine jer kod njih imate situaciju da nakon smrti bračnog partnera, većinom su to žene s 50 godina i 30 godina radnog staža mogu ići u obiteljsku mirovinu. Predlagao sam da korisnici obiteljskih mirovina mogu raditi jer potrebe imaju, pa su mi iz ministarstva rekli da je nemoguće jer su korisnici djeca. Kao da je problem napisati normu da se to ne odnosi na djecu korisnike obiteljskih mirovina, dakle imamo jedan izuzetan radni potencijal koji stoji potpuno neiskorišten, a potreba za zaradom itekako postoji, ne žive naši ljudi bajno s tim mirovinama – objašnjava Hrelja koji će uvijek zaključiti kako je sustav krivo postavljen da štiti nerad, umjesto da smo kao Italija u svoj ustav stavili da smo republika koja se temelji na radu.