Zastupnike drugih stranaka jučer smo pitali – koga oni vide na čelu SDP-a.
– Ne dajemo izjave na tu temu jer ne želimo utjecati na izbore unutar SDP-a i drugih stranaka – rekao je Tomislav Tomašević, dok je Katarina Peović kazala: “Tko god postane predsjednik ili predsjednica SDP-a, neće doći do bitne promjene jer se SDP odrekao svoje lijeve orijentacije.
SDP prednjači po neoliberalnim politikama koje obespravljuju društvenu većinu. U raspravama je sasvim jasno da nema razlike u odnosu prema radnicima i radu između SDP-a i HDZ-a.”
Miro Bulj nema preferencije prema bilo kome, a Nikolu Grmoju ti izbori “uopće ne zanimaju”.
– Nakon ispada Katarine Peović, kojim je zeleno-lijevi blok svrstan na ekstremnu ljevicu koja podriva same temelje države, SDP-u se opet otvara prostor lijevog centra pa, ovisno koga izaberu, ovisit će i njihov mogući uzlet. Voljela bih da konačno imamo autentičnu lijevu stranku koja će jasno i nedvosmisleno raskrstiti s totalitarnim nasljeđem komunizma – kazala je Marija Selak Raspudić, a Nino Raspudić rekao je: “To je kao da pitate dinamovca koga vidi na čelu Hajduka. Ili obratno.”
Krešo Beljak poželio je da SDP-ovci izaberu “najbolje”, što je rekao i Dario Hrebak pojasnivši “i za nas vladajuću većinu bitno je da imamo oporbu koja će nas činiti boljom vlašću”. Nadovezao se Ivan Ćelić: “HDZ-u je potrebna ozbiljna opozicija koja će nas neprestano poticati da realiziramo ono što smo najavljivali u svom izbornom programu.”
Dario Zurovec priželjkuje nekoga tko će “gajiti skandinavsku socijaldemokraciju”, a Silvano Hrelja kaže: “Navijam za kolegu i frenda Velog Jožu – Peđu Grbina.”
Anka Mrak Taritaš poručuje: “Tko god da pobijedi, treba zaustaviti podjele i šalabahtere te i poražene i pobjednike pozvati za stol jer kakav je smisao biti general desetkovane vojske”. Zlatko Hasanbegović je kazao: “Kada bih rekao tko je moj favorit, to bi bilo kobno za tog kandidata.”
VIDEO: Sučeljavanje Mirela Ahmetović, Peđa Grbin, Željko Kolar i Ranko Ostojić
Nijedan kandidat nije lider ujedinjenja, svi su lider razjedinjenja. I članstvo je takvo kao da ih savjest peče zato što su u SDP-u. U razgovoru sa nekim članovima i aktivistima sam došao do zaključka kako su iz pogrešnih razloga u SDP-u, jedan mi je rekao kako nije nikad odgajan u nekom vjerskom okruženju a u SDP-u su takvi. Drugi mi je rekao kako eto nije kršćanin pa ne može u HSS, HDZ i slične. Neki su rekli kako su im oni krajnje lijevi slični anarhistima iz kojih je izrastao Musolini. Znači razlozi za članstvo nisu programi, a ni ideologija nije jasna. Kandidati uglavnom imaju kao program floskule o selenom razvoju bez pravih ideja ili antifašizam ali na temljima radničke revolucije. Za kolara je najveća mana jer nema fakultet, a za Ahmetović jer je po porijklu pripadnica manjine. Jedan kandidat je tojanski konj druge stranke i to znaju u širem članstvu. Demokraciju su pokazali na kapitalistički način, tko je platio može glasovat, a mnogi su u SDP-u zato jer su očekivali kako će kroz SDP možda izgraditi nešto za više radnih mjesta. Takvi koji nisu platili članarinu obično znaju tko bi se za njih možda borio ali onaj koji bi se možda borio nije ni istaknuo kandidaturu tako SDP polako klizi na marginu.