Kada smo u 17 sati stigli na dogovoreni intervju s Filipom Hrgovićem (21) i Hrvojem Sepom (27) u boksački klub Leonardo u zagrebačkoj Dubravi, dočekao nas je trener Dalibor Čibarić i pozvao u klupski ured, donosi Max!
– Sjedite. Sada će Leo i dečki. Hrga će možda malo kasniti (smijeh).
Čekajući junake priče, Čibarić nam je istaknuo kako se boksačima ponekad vrlo teško nositi s ogromnim pritiskom uoči velikih mečeva, pogotovo za olimpijske medalje ili svjetske titule. To dobro zna i iskusni trener Leonard Pijetraj, koji je nakon dolaska podijelio i svoja iskustva.
– Kada dođu do neke prilike da bi mogli osvojiti svjetsku titulu, da bi mogli zaraditi novac, mnogi se teško nose s tim pritiskom. Cijeli svijet vam je na leđima i svi očekuju nešto od vas. To je nešto za što ih ne možete pripremiti. Neki to izdrže, nekima to paše, a neki puknu – kaže Pijetraj.
Mnogi boksači u tim trenucima traže svakakve izgovore.
– Često vam tijelo traži izgovor na taj način da se ozlijedi. Malo je njih koji imaju hrabrosti da kažu “idem pa što bude”. To su takve ozljede... Izmišljene. Nema uopće dijagnoze, a frajer “ima temperaturu, pada u nesvijest”... To su strašni pritisci i ako Filip i Hrvoje to budu mogli izdržati, mislim da jednog dana mogu doći do pozicije na kojoj su Kličko i Mayweather.
Sepov skok od sedam milja
Ušli smo u sam vrh svjetskog boksa i nema se što bolje očekivati. Još da je bolja situacija u Hrvatskoj oko tog boksa, bilo bi nam puno lakše
Hrgović je već osjetio što znači pritisak i uglavnom se dobro nosio s njim. Uz ostale uspjehe, trostruki je prvak Hrvatske te individualni i timski u WSB-u. Ali možda mu je ipak najteže bilo 2010. u azerbajdžanskom Bakuu. Ondje je osvojio zlato na juniorskom SP-u, kada nitko, osim trenera, na njega nije računao.
– Tada sam s 12 mečeva došao na Svjetsko prvenstvo. Prvo veliko natjecanje u životu i odmah zlato. To nisam nikad čuo. Tamo su bili dečki, moji protivnici, koji su imali oko 60-70 i do 100 mečeva. Pokazao sam psihičku stabilnost – prisjeća se Hrgović.
Pred Sepom je također lijepa budućnost. Iako ne boksa dugo, ostvaruje odlične rezultate. Između ostalog, zajedno s Hrgovićem, odnosno s Astana Arlansima osvojio je vrh svijeta 2011., uzeo je i dvije europske bronce te tri puta nacionalno prvenstvo.
– Imam 27 godina, punim 28 za par tjedana. Boksam nekih 7 godina. Bio sam u sportovima i prije, ali u boks sam došao s 21 godinom, kad su me već svi bili otpisali. Ali Pijetraj je vidio da ima u meni nešto – kaže Sep.
Pijetraj ističe da je riječ o velikom talentu.
– Ono što je on napravio za 7 godina ljudi rade 20 godina. On tuče momke koji sada imaju po 300 mečeva i koji su počeli trenirati s 10 godina.
Iako su vlasnici ukupno triju zlatnih odličja u Svjetskoj amaterskoj boksačkoj ligi, smiješi im se još jedno. Zadnjim pobjedama u Ciudad Mexicu svojem timu Astana Arlans osigurali su drugo mjesto u skupini, odnosno prolaz u četvrtfinale. Hrgović je prekidom svladao Uzbekistanca Rahimova u superteškoj kategoriji, a Sep na bodove Moldavca Ciobanua u poluteškoj. Mexico Guerrerose ukupno su svladali s 3-2. U travnju slijedi četvrtzavršnica.
– Puno je dobrih timova. Svi pričaju da su Kubanci glavni favoriti za naslov. Sad su prvi. Nisu izgubili niti jedan dvoboj. Azerbajdžanci također. Tu su i Rusi, Talijani, također bivši prvaci. Puno je vrhunskih boraca i odlučivat će nijanse – oprezan je Hrgović.
Sumnjivo je ako si dobar
Medalja, pogotovo zlatna, bila bi velika stvar. U Kazahstanu naše dečke već odavno slave kao junake.
– Oni su takav narod. Jako vole boks. A skromni su i ponizni. Nije im problem doći do tebe i zatražiti da se slikate. Jako cijene sve svoje sportaše. Mi nismo njihovi, ali branimo boje njihova kluba i oni to jako cijene. Takvi su po mentalitetu. Nije im problem nakon meča prići na ulici i tražiti autogram. Kad odem onamo, osjećam se kao nekakva zvijezda. Ta je liga na njihovoj nacionalnoj televiziji jako popularan projekt. Dosta je gledana – kaže Hrgović.
Što se tiče samog boksa i mojih kvaliteta u ringu naspram Klička, mislim da bih bez problema mogao s njim odraditi meč
Hrgović se slaže da je ovdje drukčija priča.
– Mi smo takav narod. Imamo malo drukčiji mentalitet. Ako si kod nas dobar, odmah je sumnjivo. Kako on može biti dobar? Kako on može biti u svjetskom vrhu? Tu je nešto sumnjivo. Nije konkurencija dobra ili što ja znam. Drukčiji smo mi narod. Svoje pljujemo. A i ne prenosimo se na nacionalnoj TV. A bio bi jako dobar potez da se ti mečevi svjetske lige prikazuju na nekoj od naših televizija. Mislim da bi to puno pridonijelo našoj popularnosti. Ja mislim da bi to ljudi gledali. Ljudi vole boks, ali ga nema na televiziji pa ga nemaju gdje ni gledati – zaključio je Hrgović.
Pijetraj ističe i da velik dio novca koji dečki zarade boksajući za astanske vukove potroše na sparing-partnere koje je ionako teško naći.
– Da ih možemo uvijek naći, oni bi ostali bez sveg novca. Neće nitko sparirati. I to je vrlo skupo. To je u ovim našim programima Olimpijskog odbora jako teško pravdati. Oni nemaju i ja ne znam kako ćemo to izvući.
Hrgoviću očito trebaju kvalitetni sparing-partneri. Sjetimo se samo što se dogodilo kad je pomagao britanskom kolegi Davidu Hayeu.
– Na kraju je Haye njemu bio sparing-partner. Eto, to su ti problemi. Tamo je izredao onog Deontaya Wildera i Mariusza Wacha i sve koji su bili boksali za svjetske titule ili koji trebaju boksati za svjetsku titulu i već zarađuju velik novac. A mi tu ne možemo jer su amateri. To su neke slatke brige, ali su ipak brige.
Kako sam Hayeu izbio milijune
Hrgović se prisjetio kada je razbio arkadu Hayeu, zbog čeka je Britanac otkazao meč protiv Tysona Furyja.
– Radili smo sparing i ne znam, u trećoj rundi pogađao sam ga dosta i u jednoj izmjeni sjeo mu je desni kroše. Lijeva arkada mu je bila razbijena. Bio je to čisti udarac. Nije bio sudar glavama. Žao mi je što se to dogodilo, čovjeku sam sj… par milijuna funti (smijeh). Ali što da radim, neka zove slabije sparing-partnere (smijeh).
Hrga kaže da bi mogao parirati i Kličku.
– Pa siguran sam da bih mogao. Ne kažem da bih ga u 12 rundi u meču za titulu pobijedio, ali siguran sam da bih mu mogao parirati. Kad sam bio kod Davida Hayea, svaki sparing sam ga tukao bez problema, iako je on radio 100%. Sparinzi se rade 100%. Dobro, bio je u fazi priprema, umoran i sve... Ali ja sam s njim radio bez problema. On je čak rekao da sam opasniji od Klička. Da sam ga više pogađao na sparingu nego Kličko u meču.
Pijetraj je očito momcima ugradio vrlo važan faktor za uspjeh u boksu. Samopouzdanje. Iako još nisu profesionalci, uvjereni su da se u ringu mogu nositi s bilo kim. Primjerice, danas u poluteškoj kategoriji vladaju imena poput nokautera Sergeja Kovaljeva ili Adonisa Stevensona, a Sep misli:
– Mogu ih pobijediti. Ali smatram da ću maksimum doseći u tridesetima. Mislim da mogu pobijediti svakoga na svijetu. Ali smatram da ću najbolji biti tek u tridesetoj godini.
ajmo dečkiii