HRT je državna, stranačka televizija, nije niti bio – javna

Može li se za HRT govoriti da je javni medij, ili je HRT zapravo sve vrijeme državna, stranačka radiotelevizija? Naime, proteklih nekoliko tjedana političari se više nimalo ne libe govoriti o “stranačkoj televiziji”, o tome da vladajuća većina ima pravo promijeniti vodstvo HRT-a, da je glavni prisavski ravnatelj “netko tko je s politikom došao, a s politikom će i otići”, a iz jednih se zastupničkih usta moglo čuti i to da će “prva stvar nakon što HDZ dođe na vlast biti čistka na HRT-u”. Naravno, HRT ima javnih sadržaja (posvećenih kulturi, znanosti, poljoprivredi, umirovljenicima...), no političare očito zanimaju samo dvije-tri udarne informativne TV emisije (Dnevnik, Otvoreno) i cjelokupni rad HRT-a prosuđuju samo na osnovi toga koliko se često ili rijetko te lijepo ili ružno u tim emisijama govori o njima. Ako su nezadovoljni, nekako se zna što slijedi. Je li to onda klasičan primjer uspostavljanja stranačke televizije?

Prijelomna 2001.

– Da. I zbog toga državnu, odnosno stranačku televiziju imamo stalno, uz jedan kraći, prijelomni trenutak koji se dogodio 2001. kada je Programsko vijeće HRT-a formirano od 22 predstavnika ustanova i udruga civilnog društva, a po jednog su člana imali pravo imenovati predsjednici države, Sabora i Vlade. Vijeće je tada imalo 25 članova i ono je u tom sastavu sasvim sigurno puno bolje predstavljalo javnost u odnosu na ono što se događalo poslije kada su, kao, tu javnost u Vijeću predstavljali oni koji su tamo postavljeni u dogovoru s političkim elitama kao nadglednici. To “civilno” Vijeće bilo je potencijalno dobro rješenje, kao koncept, no bilo je preglomazno i njime se teško upravljalo. Trebalo je samo smanjiti broj članova Vijeća – kazao nam je akademik Vlatko Silobrčić koji je od listopada 2001. do podnošenja ostavke u veljači 2003. bio predsjednik Vijeća HRT-a. A neopozivu ostavku podnio je, kako je tada rekao, zbog neslaganja s novim načinom izbora vijećnika tako da stranačka politika izravno sudjeluje pri biranju.

– I, apsolutno, od tada do danas opet imamo državni, stranački HRT. To se najbolje vidi po tome koliko stranke vode računa o javnim, a koliko o stranačkim interesima. Jer, koja god stranka dođe na vlast, najprije zadovoljava svoje stranačke interese, u što svakako spada i HRT, kao najmoćniji medij, pa ga svaka vlast želi imati pod kontrolom. A ovo što se sad događa, upravo je to. I zato bi javnost takvom odnosu politike prema HRT-u trebala odmah reći: “Dosta!” – reče Silobrčić.

Rezervni sastavi

– Problem je što je zbog HRT-a bilo najviše promjena zakona. To pokazuje da je javni servis uvijek bio od interesa ljudi koji su na vlasti. Svima je njima bilo važno ovladati HRT-om i zato su se zakoni mijenjali. O tome nema nikakve dvojbe. To je činjenica. I zato se kod nas već i očekuje da kada dođe do promjene vlasti mora doći i do promjena na HRT-u, kojem tepamo da je javni medij. Znači, svaki put kada se promijeni vlast, odmah slijede i promjene na HRT-u. Krivo mi je što tada uvijek neki rezervni sastav ljudi zaposjedne informativni program. Već smo umorni od toga da na HRT-u stalno postoje ti rezervni sastavi koji se izmjenjuju ovisno o tome tko preuzme političku vlast – kaže profesorica medijske etike Gordana Vilović.

>> Od 10 ravnatelja HRT-a puni mandat odradili samo A. Vrdoljak i M. Galić

>> Radman razriješen dužnosti glavnog ravnatelja HRT-a, za vršitelja dužnosti imenovan Kovačić!