Miko Tripalo i Savka Dabčević Kučar spadaju u ogroman broj onih beznačajnih komunističkih činovnika koji nakon otkaza koji im je dao njihov obožavani diktator Tito ne postoje ni sekundu duže. Njih dvoje nije pregazilo vrijeme, dogodilo im se nešto gore: zaboravljeni su iz dva vrlo opravdana razloga.
Njihovoj političkoj smrti doprinijelo je i njihovo kukavičko ponašanje: kad su smjenjivani zaklinjali su se na vjernost Titu, a poslije smjene i pada u vječnu anonimnost nije ih se ni najmanje ticalo da su oni bar malo odgovorni za političke i fizičke progone tisuća ljudi u Hrvatskoj 1972. godine.
Savka i Miko lijepo su se smjestili u svoje kućerine i stanove, i to je bilo to. Do sinoć. Emitiranje i drugog dijela dokumentarca "Tripalo" spada u još jedan uzaludni pokušaj da se od anonimusa zvanog Tripalo (i Savke) rekreira mit o nekakvim narodnim ljubimcima. HRT je sinoć ponovo pokazala da se ne stidi ničega: pretplatničkim novcem proizvela je zabavu za nekoliko suvremenika koji su obožavali druga Miku, a trijezan pogled otkriva da je "Tripalo" proizvoljna hrpa nedovršenih rečenica koje nitko drugi ne razumije.
Pokušaj je propao ne samo zato jer je materijal bezvrijedan, nego i zbog totalnog izbjegavanja da se ispriča išta suvislo o glavnom junaku. Nepregledan broj sugovornika izgovara samo po rečenicu-dvije koje ne tvore nikakav razumljiv kontekst i tako sat vremena. Scenaristica je Ines Pletikos iz Pule, a kao scenarist potpisao se i Hrvoje Juvančić. Nije mu bilo dovoljno da je potpisan kao voditelj ovog besmislenog projekta.
>> Rade Šerbedžija: Franjo me impresionirao kao i Savka i Tripalo
jucer sam i ja zbog vrlo brze spoznaje sa je taj dokumentarac toliko jugonostalgicarsk smece (cak jos i gorje nego RTL ova legendarna smeca), uzeo dobro knjigu, pustio dobru glazbu i ugasio TV.