Već na prvi pogled ostavljao je snažan dojam. Razgovaramo i odmah vidim da je sav u nogometu i s nogometom. S njim je živio i umro, govori u Madridu Zvonimir Redenšek (49), Hrvat koji se družio s Alfredom Di Stéfanom, nedavno preminulom legendom Real Madrida.
Argentinski napadač, najveći u povijesti deseterostrukog europskog prvaka, ovih dana će u Madridu dobiti svoju ulicu. Nalazit će se na sjeveru grada, u blizini stadiona Santiago Bernabéu, gdje je proveo 11 sezona tijekom kojih je zabio više od 300 golova.
Prije nego što je umro u 88. godini, Di Stéfano je od Redenšeka primio na dar knjigu o Dinamu, vjerojatno svoj posljednji poklon.
– Predstaviti mu Dinamo i Hrvatsku puno mi je značilo. Di Stéfano je dobrodušno zahvalio – ističe madridski prevoditelj rođen u Novskoj. Kao dječak nije mogao ni zamisliti da će jednoga dana s takvim velikanom "jedan na jedan" raspravljati o nogometu.
Zvonimir Redenšek odrastao je uz loptu kao i većina dječaka. Maštao je kako će jednom igrati na Maksimiru i Poljudu. S jedanaest godina odigrao je u Novskoj prvu službenu utakmicu za lokalno Jedinstvo, boreći se s nekoliko godina starijim mladićima. Prešao je u Mašinac igrajući zadnjeg čovjeka s brojem 5 na leđima. Uzor mu je bio talijanski branič Franco Baresi jer je znao ići naprijed s loptom. Zatim je na prsima nosio grb zagrebačkog Rudeša pokrivajući brojeve od dvojke pa sve do jedanaestice, ovisno o tome što je trebalo igrati. Proveo je neko vrijeme i u Lokomotivi te Chromosu.
Mogao pokrivati sve pozicije
Zbog svestranosti, idol mu je bio i Alfredo Di Stéfano, možda jedini igrač u povijesti koji je mogao igrati na svim pozicijama. Redenšek je pak bio jedini stranac u ekipama baskijskih momčadi na sjeveru Španjolske, kamo ga je nanio životni put. Nije to, doduše, bio Athletic Bilbao, no baskijska politika gotovo uvijek je ista. Zatvorenost i čuvanje nacionalnog identiteta kroz nogomet.
Jedan dan Redenšek je odlučio upoznati Di Stéfana. Na tome je predano radio gotovo dva mjeseca. Pisao mu je o Hrvatskoj, o Dinamu... Dopisivanje s Realom već je ušlo u produžetke kada je iz španjolske prijestolnice dobio posebno pismo. U njemu mu je Di Stéfano poručio da ga čeka u uredu. Starog napadača zainteresirala je silna upornost, odlika koja je i njega krasila za igračkih dana.
Put sa sjevera zemlje na sastanak činio se poput vječnosti. Ušao je u Madrid pa krenuo ravno u četvrt Chamartin kojom dominira Santiago Bernabéu. Našao se pred željeznim ulazom s brojem 44. Bila su to zapravo vrata Odjela Realovih veterana, prostorije podno stadiona u ulici Concha Espina.
Poput multinacionalne tvrtke Real Madrid, najbogatiji klub na svijetu, funkcionira poput velike multinacionalne kompanije. Opasan zaštitnim ulazima podsjeća na utvrdu, često nepropusnu i novinarima, što najbolje znaju strani dopisnici dok mjesecima čekaju intervjue koji nikada neće biti realizirani.
Pred vratima se Redenšek našao oči u oči s Emiliom Macuom (59), bivšim igračem i tajnikom veterana. Macuo ga je uveo u prostoriju i predstavio Di Stéfanu. Bilo je 10 sati ujutro.
Bivši centarfor, pun energije, već je bio ondje od ranog jutra. Na prvi pogled činio se strog, ali ne i arogantan. Bilo mu je dovoljno gurnuti u for priču o nogometu, a on je svom snagom jurnuo kao tijekom najboljih dana na travnjaku, udaljenom 30-ak metara. Redenšek je već sjedio s druge strane stola.
– Bio je tako vitalan. Bio je spreman izaći na teren i pokazati svoje umijeće – prisjeća se prvog susreta.
Di Stéfano je, glasom punim životne energije, progovorio:
– Danas su nogometaši preplaćeni, gledaju samo novac. Nakon završetka karijere mnogi se zbog toga izgube.
Engleski Dinamo
Činio se razočaranim nestankom nogometnog duha iz vremena od 1953. do 1964. kada je on vladao šesnaestercima, baš kao Cristiano Ronaldo danas. I tada je Real Madrid bio na europskom tronu s pet uzastopnih naslova Kupa prvaka.
– Naši uvjeti ni približno nisu bili jednaki onima koje danas ima prosječan igrač Reala. Mi smo davali sve od sebe, a čini mi se da dio igrača danas ne razumije vrijednosti Real Madrida. Možda zbog novca – rekao je na španjolskom jeziku u kojem su se osjećali argentinski korijeni.
Redenšek kaže:
– On je bio poput Dražena Petrovića. Živio je sportski, sa strašću za pobjedom, uz moto "uvijek pobijediti protivnika, tko god on bio". Kontrola života, ono s čime danas mnogi imaju problema, njemu je bila osnovna stvar. Prehrana, spavanje, sve je imalo svoj red. Zato je i u dubokoj starosti bio vitalan s oštrom inteligencijom.
Osvrnuvši se na igranje Roberta Prosinečkog u Realu, zasmetalo mu je što s takvim talentom nije pokazao ono što se od njega zaista očekivalo.
A onda se opustio prisjetivši se zagrebačkog Dinama iz 1960-ih, iz njegova vremena kada se romantičarski živjelo za nogomet.
– Da, da... Dinamo je tada ostavio dojam čvrstog engleskog tipa, ali s puno zabijenih pogodaka... Kakva su to bila vremena! – s uzdahom će baš poput starijih zagrebačkih generacija.
Sjetio se Zebeca, Čajkovskog, Bobeka, Boškova...
– Ma bio je u to vrijeme onaj jedan brzi, ludi... Sad je tu, sad je tamo... To je bila nogometna imaginacija... Ma kako li se ono zvao... – nije se mogao sjetiti. Mislio je na Miloša Milutinovića, krilnog napadača beogradskog Partizana s kojim se Real Madrid namučio u uzvratu četvrtfinala Kupa prvaka 1956. Milutinović je postigao dva gola u Partizanovoj pobjedi od 3:0 u Beogradu.
– Di Stéfanu je u početku sve to bilo isto, Hrvatska, Srbija, Jugoslavija, no onda sam mu ja to razgradio – smije se Redenšek.
Veliki nogometaš shvatio je koliko je Hrvatima značio Dinamo, simbol otpora i identifikacija sa slobodnom državom koju im nisu dopuštali imati.
Tada su dozvali uspomene na veliki Dinamov dan iz 1974. Modri, za koje su tada igrali Josip Kuže, Džemo Mustedanagić i Zlatko Kranjčar, pobijedili su 4:3 na Santiago Bernabéu u prijateljskoj utakmici pred 128.000 gledatelja.
– To je bio šok! Pobjedu malog Dinama nad divom svjetskog nogometa nismo očekivali – naglasio je Di Stéfano.
To nisu očekivali ni svjetski nogometni mediji. Baš kao što je mnoge iznenadila i Hrvatska dvadesetak godina poslije.
Za njega je, nedvojbeno, najbolji hrvatski napadač svih vremena igrač Real Madrida Davor Šuker:
– Svidjela mi se Hrvatska iz 1998. Šuker je imao nos za gol, on je bio kompletan napadač, impresionirao je potezima pred protivničkim vratima.
Vjerovao je u mogućnosti Luke Modrića, a sam hrvatski reprezentativac izjavio je:
– Ponosan sam što sam poznavao Di Stéfana, dušu Real Madrida.
No tko je najbolji nogometaš svih vremena? Maradona ili Pele možda, bocnuo je Redenšek Di Stéfana.
Argentinac se nije odredio. Afirmativno je govorio o obojici. A Maradona ili Messi?
– Maradona ima problem u pristupu i ponašanju... – kratko je uzvratio.
Otmica najveća trauma
Za razliku od svog sunarodnjaka, Di Stéfana su zvali Plava Strijela ili pak Nijemac zbog plave kose i silne fizičke i duhovne snage. Pa ipak, priznaje da se i on jednom uplašio. Nije to bilo ispred nekog vještog vratara ili podno uzavrelih tribina južnoameričkog stadiona, nego u hotelu u Caracasu, glavnom gradu Venezuele. Real Madrid se ondje 1963. pripremao za nadolazeću sezonu, no tijekom noći otela ga je revolucionarna grupa FALN tražeći otkupninu.
– Prvi put sam se istinski uplašio. Bilo je to pitanje života i smrti – napomenuo je. Oslobođen je dva dana poslije bez isplaćene otkupnine, a izjavio je da su otmičari prema njemu dobro postupali. Sutradan je već igrao protiv brazilskog São Paula.
Politika se tih godina često plela u Di Stéfanove noge. Igrajući za kolumbijski Millionarios, izazvao je interes i Real Madrida i Barcelone. Navodno je već imao potpisan predugovor s Barcelonom, no onda je, kako neki tvrde, reagirao španjolski diktator Franco pa je završio u Real Madridu.
– To je jedino pitanje na koje nikada nije htio dati odgovor. Štoviše, bio se naljutio kada sam načeo tu temu – kaže Redenšek.
Na zidu njegova stana istaknuta je zajednička fotografija. Di Stéfano s knjigom o Dinamu.
Veliki nogometaš nije mogao poželjeti ljepši dar za kraj. Podsjetio ga je na mladost, na dane kada je nogomet bio igra, a ne posao. Ulica Alfreda Di Stéfana, u blizini velebnog stadiona, nosit će tako i hrvatsku priču. Zvonimir Redenšek među prvima će njome prošetati.
– Naš susret bio je Božja volja. Bila mi je čast susresti najslavnijeg nogometaša Real Madrida, no još više predstaviti mu Dinamo i Hrvatsku – napominje.