Svakog ponedjeljka u Inglewoodu, dijelu australskog Pertha, oživi noćna tržnica, ulični festival hrane i kulture, kad se na štandovima nudi obilje jela, toliko različitih kao i stanovnici koji čine Australiju. Ovog ponedjeljka dvjestotinjak je ljudi uživalo u tom događaju, jednako popularnom kod domaćih kao i kod turista.
Užareni metal
Uživao je i Zoran Blagaich (36), porijeklom iz Hrvatske, rođen i odrastao u Australiji, sa svojom djevojkom. Iako je mogao birati čime će se počastiti – specijalitetima kineske, tajlandske, skandinavske, njemačke kuhinje – on je već prije odlučio da će jesti obične palačinke. I stigle su te palačinke na njegov tanjur i taman kad je Zoran trebao u usta staviti prvi zalogaj, oko 21 sat, prolomio se uzvik: “Požar!” Tren poslije crveni plamen prosukljao je iz obližnje trgovine građevinskim materijalom. A tren poslije Zoran je već trčao prema vatri braniti kuće u susjedstvu. Samo on. Ostali posjetitelji festivala su stajali i gledali. – Odmah sam otrčao prema požaru. Bez razmišljanja, instinktivno – govori nam Zoran.
Dok razgovaramo, stižu mu čestitke, zovu ga televizijske ekipe. Nakon što su ga sugrađani čije je kuće spašavao od plamena “odali”, proglašen je australskim junakom. Na Zorana je iznimno ponosan i njegov otac. U Hrvatsku se vratio 1999., i sada živi na Šolti. Zoran, iako skoro svake godine dolazi u Hrvatsku, ostao je u Inglewoodu. Bubnjar je u bendu, napominje da i u Australiji svira i promovira hrvatsku glazbu. Ima svoju građevinsku tvrtku i bavi se stolarijom.
Budući da je građevinar, mogao je pretpostaviti što je u trgovini prema kojoj je trčao, ali za to nije mario. Velika hala bila je zaista dupkom puna plinskih boca, boja, lakova. No Zoran je mahnito trčao, preskočio niz ograda, da bi došao do privatnih kuća tik uz trgovački centar u plamenu. Ondje je našao stanarku iz kuće najbliže plamenu, preuzeo iz njezinih ruku obično dvorišno crijevo, usmjerio ga prema vatri i branio kuću. – Dotad i nije izgledalo kao nešto pretjerano veliko. A onda, u trenu, sve se promijenilo. Vatra se razbuktala, plameni zid vinuo se u nebo. Bilo je toliko vruće da se metal oko mene zacrvenio, užario – kaže. I tada je – izvadio mobitel i počeo snimati.
– U jednoj ruci cijev, u drugoj mobitel. Ne da bih se poslije hvalio, već da pokažem djevojci. Ne bi mi vjerovala u što se pretvorio taj pakao – dodaje. Pomagala mu je stanarka i njezin dečko. A onda su krenule eksplozije iz trgovine. Po njima su padali komadi drva, metala, stakla. Kao šrapneli. Srećom, nitko nije ozlijeđen.
Pucali prozori
– Kad su počeli pucati prozori po kući, krenuli smo dalje po susjedstvu, lupali po vratima, vikali ljudima da bježe iz kuća – govori Zoran. Trajalo je samo 15 minuta dok nisu stigli vatrogasci, ali za njih cijela vječnost. Kad su ga profesionalci odmijenili, pregledan je – nagutao se dima, ali ne previše jer je – srećom – vjetar je te večeri puhao u dobrom smjeru te dim odnosio od Zorana. O razmjerima požara govori i podatak da je vatrogascima trebalo više od 12 sati da ga uopće stave pod kontrolu. – Znam da me zovu junakom. Iznimno sam počašćen i zahvalan na tome. No ne osjećam se junakom – ističe Zoran: – Za mene su pravi junaci vatrogasci.
A efekt njegove pomoći je bio isti kao i moj. Osiim što je mogao nastradati.