Novi električni sigurnosni pojas puno bolje i puno čvršće vrati vozača i putnika u optimalan položaj sjedenja, a samo tada zračni jastuci mogu potpuno ispuniti svoju svrhu – objasnio je voditelj odjela koji u crash laboratoriju u Volvovu centru za istraživanje i razvoj u švedskom Göteborgu testira komponente automobila i skromno dodao: – Na tome je moj tim radio.
A sve to rekao je na savršenom hrvatskom jeziku, s dalmatinskim prizvukom. Ivica Jović, pisalo mu je na pločici zakvačenoj za odijelo.
– Rođeni ste u Hrvatskoj? – pitanje se samo nametnulo s obzirom na jezik i izgovor.
– Ne, tu u Göteborgu – iznenadio je odgovorom.
– Baš i ne govorite tako...
– Moj je otac u Göteborg stigao iz Zadra. S roditeljima oduvijek govorim samo hrvatski. Ne mogu drugačije. To je znak poštovanja prema njima i prema domovini.
Strogi program
Ove rečenice možda i najbolje opisuju samozatajnog i marljivog Hrvata koji testira sigurnost novih švedskih automobila. Upoznali smo se na simulaciji izlijetanja automobila s ceste, koju je Volvo upriličio u sklopu predstavljanja programa Vision 2020. Osnovna je postavka tog programa da će Volvo do 2020. postići da nitko ne pogine i ne bude ozbiljnije ozlijeđen u novom Volvovu automobilu. Iako to strogim švedskim programom nije bilo predviđeno, Ivica Jović ugostio nas je na svojem radnom mjestu omogućivši nam posebno iskustvo – razgledavanje Volvo Safety Centrea, najnaprednijeg na svijetu centra za ispitivanje sigurnosti vozila, gdje stručnjaci na brojnim poligonima i modulima simuliraju realne prometne situacije.
Dva su crash laboratorija – novi, u kojem se svakog dana razbije barem jedan novi automobil, i stari, sagrađen 1971. godine i dograđen 2000., u kojem Ivica i njegov tim razbijaju pojedine komponente vozila. Ovaj jedinstven na svijetu crash test laboratorij ima dvije testne staze duge 108 i 154 metra. Jedna je od njih pomična te se može okrenuti do 90 stupnjeva kako bi se stvorili različiti kutovi udara. Na tim stazama automobil prije udara može ubrzati do 120 km/h, ali najvažnije su brzine do 56 km/h jer se većina nesreća događa pri tim brzinama. Automobil katapultiraju prema stupu, prepreci, drugom vozilu ili 800 tona teškoj betonskoj gromadi. Ispred tog velikog betonskog bloka, točno pod mjestom udara, čvrst je stakleni pod i ispod njega brojne kamere. Kamere su i iznad mjesta udara, kao i pokraj njega. Simulirani nalet vozila na prepreku, vozila na vozilo ili vozila na čovjeka snima se sa svih strana kako bi analitičari poslije mogli detaljno proučiti snimke, ali i oštećenja nastala na vozilima i lutkama.
To im omogućava da točno utvrde gdje je potrebno ojačati automobil ili neki njegov dio eventualno drugačije napraviti, kako bi vozač i putnici u njemu bili maksimalno zaštićeni. Ali i gdje treba omekšati karoseriju ili ublažiti njezine linije kako bi u srazu s pješakom slabiji sudionik te nesreće što manje stradao. Testiranja su različita pa se u nekim slučajevima za sraz koriste dva vozila, a u nekima drugo vozilo glumi 10.000 eura vrijedan blok izrađen od aluminija.
Putnike u vozilima glume lutke, a prosječna lutka tipa Hybrid III stoji oko 500.000 eura. Naprednija lutka Thor stoji 700.000 do 800.000 eura. Volvo Safety Centre ima oko stotinu ovih lutaka, najskupljih lutaka na svijetu. Lutke imaju dimenzije i težinu osoba čije su vjerne kopije. Imaju i kralježnicu, rebra, od posebne smjese napravljene mišiće... U simuliranim nesrećama ove lutke primaju udarce koje inače u nesreći primi čovjek. Senzori u njima bilježe koji dio čovjekova tijela, koji bi organ pretrpio kakvu ozljedu i koliko bi snažna ta ozljeda bila. Kao što se testovi razlikuju po brzini kretanja vozila, po tome je li nalet bočni, frontalni ili straga, radi li se o srazu dvaju vozila, vozila i čvrste prepreke, vozila i stupa ili vozila i čovjeka, tako se razlikuju i lutke.
Uvijek iste cipele
Postoji lutka prosječnog odraslog muškarca, krupnijeg muškarca, prosječne žene, trudnice, djece različite dobi... Obitelj lutaka ima 19 članova, od čega osam odraslih i 11 djece. Najmanja je beba teška tri kilograma. Lutke u vozilima svaki dan zabiju u zid, a svaka od njih to proživi pet puta prije odlaska na rehabilitaciju, odnosno rekalibraciju.
Pri tome se lutka detaljno pregledava i oštećeni se dijelovi zamjenjuju novim. Bitno je da se lutka pri svakom testiranju ponaša jednako, odstupanja od mjerenja ne smije biti. Stoga jednake moraju biti i cipele na nogama svake lutke.
– Pa to su najobičnije cipele – mrmljam vrteći cipelu u ruci. – Ništa posebno...
– Svaki par košta 90 eura – daje mi Ivica Jović do znanja da po nečemu cipele ipak jesu posebne.
Proizvodi ih samo jedna tvornica, samo od nje Volvo smije dobavljati cipele za crash lutke. Jednako tako samo jedna tvrtka proizvodi crash lutke. Osim brojnih senzora i činjenice da vjerno kopiraju čovjeka, taj “detalj” kumuje njihovoj astronomskoj cijeni.
Ulaskom u stari crash laboratorij zapravo smo ušli na radno mjesto Ivice Jovića. Više je testnih mjesta, na svakom se testira pojedini dio automobila. Testira se, primjerice, kakav udarac mogu podnijeti vrata automobila, kakve bi ozljede zadobio nevezani putnik ako bi u sudaru odletio na armaturu vozila, što bi se s automobilom, a što s nogom pješaka dogodilo kad bi automobil branikom udario u čovjekovo bedro. Takva testiranja obično naručuju osiguravajuće kuće. Na jednom testnom mjestu stoji samo prednji dio automobila. Njemu je na poklopac motora doletjela kugla koja glumi 6,8 kg tešku čovjekovu glavu. Senzori pokazuju kakve bi ozljede nastale na glavi, stručnjaci analiziraju i njih i oštećenja na vozilu. Pokaže li se u ovom laboratoriju neki propust, inženjeri moraju taj dio doraditi kako bi pružio optimalnu zaštitu.
– U crash laboratoriju za komponente dnevno radimo više testova jer ovdje 10 do 20 testova košta kao jedan crash test čitavog automobila – objašnjava Jović ponosno pokazujući kralja ovog crash laboratorija: modul koji djelatnici laboratorija nazivaju topom. Uređaj jedinstven na svijetu ima dva milijuna konjskih snaga! Blok težak 30 tona do brzine od 100 km/h prema vozilu koje se testira lansira za samo 0,1 sekundu!
– Koliko košta? To je tako velik iznos da ga ne smijem reći – kazao je Jović zatvorivši za nama vrata iza kojih povire samo rijetke osobe koje u Volvo Safety Centru nisu zaposlene. I još uvijek sam u dilemi: radi li Ivica Jović u Švedskoj najbolji ili najgori posao na svijetu. Najbolji je po tome jer ima priliku u najnaprednijem laboratoriju, s jedinstvenim uređajima i najskupljim lutkama na svijetu testirati vozila kako bi im povećao sigurnost. Najlošiji je, pak, s aspekta ljubitelja automobila jer ne možemo ni zamisliti koliko je teško svaki dan gledati kako netko namjerno razbija ono što voliš.
>>Francuska i Švedska blokiraju direktivu koja bi uvela sigurniji i aerodinamičniji dizajn kamiona