Usred noći, u nepoznatom, ostavljeni – zvuči kao scena iz filma, ali nije. Upravo to se dogodilo putnicima koje su vozači FlixBusova autobusa ostavili na postaji u Augsburgu, više od 350 kilometara udaljenome od odredišta na koje su trebali stići.
– Pitali smo tko će doći po nas, hoće li netko doći. Oni su samo govorili da ne znaju ništa. Nismo dobili nikakvu obavijest, samo su nas s prtljagom ostavili tamo, zatvorili vrata i otišli. Mislim da je taj način vrlo ružan i neodgovoran. Neugodno me ovo iznenadilo – kazao nam je jedan od putnika, 62-godišnji Branko Karapandža.
FlixBus je do sada, kaže Karapandža, imao nekoliko neugodnih situacija, tako da ovo nije nešto što se prvi put dogodilo.
– Krenuli smo oko 7.15 iz Zagreba za Frankfurt. Na cijelom je putu bilo dosta policijskih kontrola, a kada smo stigli do Münchena, sat vremena stajali smo vani. Policajci su nam pretraživali stvari, a psi njušili torbe – ispričao je tako Karapandža početak ovog loše završenog putovanja.
Prve naznake da postoji problem, kaže, bile su te da je u autobusu počelo biti vruće, a klima nije radila.
– Stajali smo na odmaralištu, a oni su nešto gledali i borili se s klimom – na tome je, dodaje Karapandža, doslovno ostalo. Putnike i prtljagu vozači su izbacili iz vozila, a oni su se, kaže, vratili u autobus i nastavili svojim putem.
– Nešto nije štimalo i znali su da će nas ostaviti. Mogli su dogovoriti drugi autobus ili nas barem obavijestiti da će nas ostaviti ovdje. Svi su bili zbunjeni. Jedan je gospodin pitao možemo li ostati ovdje cijelu noć, a na to su samo dogovorili: ''E pa možete'' – kazao nam je 62-godišnjak.
Prema procjenama Karapandže, putnika je bilo 40-ak, među kojima su pretežito bile starije osobe i dvoje djece. Njihovo je putovanje trebalo završiti u Frankfurtu, za što su platili 38 eura kartu s rezervacijom iz Zagreba, a završilo je u gradu Augsburgu, koji je 350 kilometara udaljen od finalnog odredišta. Dakle, pred njima je bilo još otprilike četiri sata vožnje.
– Bilo je čak desetak starijih ljudi koji ne znaju njemački ni engleski jezik, a ti ljudi ostali su tamo. Mi smo se snašli privatnim prijevozom, a za ljude što su ostali tamo, ne znam što je s njima bilo – rekao nam je Branko Karapandža dodajući kako su pokušali nazvati službu za korisnike FlixBusa, ali im se nisu javili.
Istu stvar smo pokušali i mi, međutim, ni na naše pozive nitko se nije javio.
I nitko nije zvao policiju i prijavio to. E pa da su zvali policiju došla bi policija, vatrogasci, hitna pomoć i to dvadesetak kola i to bi se čulo po novinama. A da je baš tako kako je ovaj ispričao baš i ne bih rekao. Ima tu još nečega.