Bila je debelo ratna 1993. Nikomu nije bilo do smijeha, no u zagrebačkom Satiričkom kazalištu Jazavac (poslije Kerempuh) održavala se predstava za koju se već mjesecima tražila karta više. Zvala se “Spika na spiku” i bila je satirička parodija TV emisije “Slikom na sliku”, u kojoj je HTV ratovao sa srpskim televizijama. Dvojica glumaca, mladi Boris Svrtan i Dražen Kühn, napravila su predstavu u kojoj je Kühn nastupio kao senzacionalna kopija Franje Tuđmana.
Negdje u trećem mjesecu predstave, šefa kazališta Duška Ljuštinu nazvao je Gojko Šušak i konspirativno mu najavio da bi predsjednik došao gledati predstavu. I kupio je devet karata. Kako su Tuđmana svi držali krutim, svi su bili iznenađeni kada mu se predstava, u kojoj su njega karikirali, jako dopala, a najviše sam kraj kada su Kühn i Svrtan, odnosno Tuđman i Tito, zagrljeni plesali i pjevali “prolazi sve, samo ne i HDZ”.
Nakon predstave, Tuđman je ostao s glumcima, ispijale su se čaše vina i, otkrit će godinama kasnije Ljuština, Tuđman im je negdje oko tri ujutro rekao: “Pa nisam ja baš takav kakvim ste me prikazali”. No, brzo je odustao od kritike nakon što mu je kći Nevenka odgovorila: “Tata, ti si baš takav”.
Ta priča od prije 27 godina danas pomaže da se shvati kakav je kao čovjek bio prvi hrvatski predsjednik, da pred narodom nije glumio niti je imao potrebe skrivati se iza formalnog autoriteta. Tadašnji je politički sustav u Hrvatskoj bio polupredsjednički, pa je Tuđman imao apsolutnu političku moć, autonomno je postavljao i ministre i vlade. I svejedno je na izborima pobjeđivao sa 60 do 80 posto glasova.
Dakle, dobivao je dvostruko više glasova od njegova HDZ-a. Za 10-ak dana obilježit ćemo 20. obljetnicu njegove smrti, a Ipsos je već objavio rezultate ankete o tome kako ga Hrvati danas doživljavaju. Pozitivno mišljenje ima 52 posto građana, 29 posto na njega gleda i pozitivno i negativno, a samo 13 posto misli da je negativac. Građani su podijeljeni jer ih 44 posto misli da je bio demokrat, a 43 posto da je bio autokrat. U usporedbi s bivšim premijerima i predsjednicima, Tuđman je potukao sve njih s dvotrećinskom ili s više od 50-postotnom vrijednosti, jedino je u odnosu na Račana imao rezultat 48 prema 37 posto.
U dvojbi Tuđman ili Tito, Tuđmanu je prednost dalo 51 prema 35 posto ispitanih. Ova anketa govori da kada se stvari vide s vremenske distance, mimo dnevnopolitičkog politikantstva, onda se jasno vidi tko je državnik, a tko samo političar. Državnika se pamti i poštuje, a političari dolaze i prolaze. U jednom je trenutku primjerice Mesić bio jako popularan među ljudima, no kako vrijeme prolazi i on je sada u debelom zaostatku za Tuđmanom koji ga tuče 56 prema 32 posto.
Prema tom istraživanju bila naroda, Tuđman je, dakle, bio državnik i političar daleko ispred svih koji su ga naslijedili. S time da su ova današnja vremena daleko manje izazovna od onih Tuđmanovih. To gore za nasljednike. Ovo anketno prizivanje Tuđmana ujedno znači da Hrvatima jako fali državnik od formata, autoritet, onaj koji donosi odluke i vidi daleko. Ljudi su znali da Tuđman odluke donosi uvijek uz konzultacije sa svojim sposobnim savjetnicima i da odlučuje brzo. Današnji hrvatski političari su često samo činovnici koji unose nesigurnost među građane koji ne vide kako se donose odluke.
I kad se zapitamo po čemu ćemo pamtiti Mesića, Grabar-Kitarović, Plenkovića, moramo se pomučiti. Kod Tuđmana postoji drugi problem, što od tisuća stvari za pamćenje izdvojiti. O tome kakav je on bio lider, tvrdoglavi vizionar i drsko hrabar i odlučan, najbolje oslikava potez iz kolovoza 1993. kada je još pred cijevima topova samo nekoliko kilometara udaljenih pobunjenih Srba doveo građevinsku operativu i otvorio radove na tunelu Sv. Rok. To je bilo jedinstveno gradilište u svijetu jer su građevinari prvo morali sagraditi betonska skloništa i zaklone od granata kojima su ih redovito častili pobunjenici. Kakva je to poruka bila i Hrvatima i pobunjenicima! Na drugoj strani tunela bila je još tzv. SAO Krajina.
Tuđman je time poručio da kad tunel bude probijen, tamo više neće biti okupiranog teritorija. Tako je i bilo. Ova slika dobro govori zašto nam sada fali takav lider. A nema više nikakvih dvojbi je li bio demokrat ili autokrat. A još je, kad je Tuđman umro, 1999. Tanja Torbarina napisala onu besmrtnu rečenicu, da je bio diktator kojeg se nitko nije bojao... Kad se već raspravlja o demokratima i hrvatskom društvu, pitam se, kako to da danas u kazalištu nema predstave u kojoj bi satiričari karikirali Plenkovića i/ili Grabar-Kitarović. I bi li se oni usudili sjesti i gledati je te poslije zavrtjeti rundu s glumcima koji su ih netom brutalno ismijali.
dvije tisućite je napravljena velika greška oni upućeni znaju na što mislim