Ne znamo reformirati zdravstvo, pa će se zdravlje plaćati skuplje. Iliti: Gdje smo bili? Nigdje. Što smo radili? Ništa. Poruka je to koju iščitavamo iz prvih poteza novog ministra zdravlja dr. Darija Nakića.
Programi njegovih prethodnika besmisleni su i bez stvarnog učinka pa je, usporedivši ih s Potemkinovim selom, objavio njihov kraj. Neki su se pacijenti tome usprotivili, neki prisnažili toj odluci iznijevši svoje gorko iskustvo predugog čekanja, ali ministar je uvjeren da svi onkološki bolesnici ionako brzo dobiju potreban tretman.
Bolnice pak koje je država uzela pod svoje skute ne bi li sanirala njihove milijarde kuna gubitaka nisu sanirane, poslužile su, kaže, samo za namještanje plejade sanacijskih upravitelja koji o sanaciji nisu puno znali a ni puno napravili. Zato će ih sada, lijepo, vratiti županijama koje su ih i osnovale, nek se one s njima bakću.Naputak im je da ravnatelje potraže javnim natječajem, jer samo ih stvarno stručna osoba može izvaditi iz debelog minusa iz kojeg država ne može. Neizgovoreno ostaje - tko preživi, pričat će, odnosno, na taj se način otvara put da neke prekobrojne bolnice odumru prirodnom smrću.
Ministrova pak izjava kako će onaj tko želi kvalitetniji kuk otići u Švicarsku u privatnu kliniku i tamo ga namjestiti treba nas uvjeriti kako nema mjesta čuđenju zbog najave uvođenja nadstandada u hrvatsko javno zdravstvo. Želi nam reći da ne uvodi ništa što već nije na djelu, razlike između bogatih i siromašnih pacijenata ionako već postoje. Famozni nadstandard živi jer pacijenti koji si to mogu priuštiti ionako kupuju titanske endoproteze, dok oni platežno nemoćni šutke pristaju na čelične vulgaris, a on, eto, stvari samo naziva pravim imenom.
Što bi točno nadstandardna usluga podrazumijevala, još se ne zna, puštaju se tek probni baloni. Tako se može nagađati da će to biti skuplji ugradbeni materijali, bolji tretmani u bolnici, pravo prvenstva i biranja liječnika, ali i neke od pretraga, primjerice, magnetska rezonanca, na koju, ako je suditi po ministrovim izjavama, Hrvati hrle kao u Gardaland. Samo da im se uvući u zlokobni magnet na dvadeset minuta, nalazi ih poslije ne zanimaju! Sigurno je tek da bi naplaćivanjem tih nadstandardnih usluga bolnice u sustavu javnog zdravstva popravile svoju financijsku krvnu siku. Međutim, iako nije jasno do koje će nam mjere ostati dostupno javno zdravstvo uvođenjem nadstandarda, zvoni na uzbunu. Zvoni jer znamo koliko su se vinule cijene u nekim dijelovima zdravstvenih usluga. Kompletna je stomatologija odavno već postala nadstandard, a slično je i kod nekih pomagala. Naočale za vid osiguranici najvećim dijelom plaćaju sami i to na rate jer cijene im dosežu cijene trajnih kućanskih dobara. Za modele pak koje pokriva polica osnovnog zdravstvenog osiguranja optičari, oni rijetki koji ih drže, objašnjavaju da ih ionako nitko ne uzima, što shvatite čim ih vidite.
Bolnicama se, nadalje, ukida netom otvorena slavina plaćanja prema izvršenim uslugama i njihovi se budžeti vraćaju u limitirane okvire. Koliko lani, zdravstvene vlasti limite su nazivali ograničavajućim faktorom za rad bolnica koje, potrošivši novac u prvom dijelu mjeseca, u drugom dijelu nisu mogli raditi pa je to generiralo dulje liste čekanja.
Da ne bi bilo da je samo posmicao sva pravila na koja su se nevoljni pacijenti tek počeli privikavati, novi je ministar najavio i jedno vlastito. Informacije na kraju radnog vremena, kao u školi, pa bi svaki dan liječnici po sat vremena trebali izdvojiti za razgovor s obitelji bolesnika. Ne znamo još hoće li ta novina biti u okviru standardne usluge koju pokriva HZZO, ili će možda ući u nadstandard.
>> Tko želi bolji kuk, otići će u privatnu kliniku u Švicarsku
>> Bolnice u sanaciji mogle bi za mjesec dana biti vraćene osnivačima
Po n-ti put: U modernom zdravstvu, ne samo u Hrvatskoj već i inače, nedostaje pravih liječnika dijagnostičara. Zato liječnici i šalju ljude na bezbroj potpuno nepotrebnih pretraga jer zapravo napadaju iglu u plastu sijena zato što ne znaju što zapravo traže. Nekad se liječnik mogao osloniti samo na svoje iskustvo i znanje i takvi su liječnici znali što treba pitati, kako pregledati pacijenta (pregled je danas praktički poptuno nestao iz ordinacija doktora opće medicine, a za razgovor u principu nema vremena) i ondasu znali i bez desetaka skupih pretraga (kojima k tome samo iscrpljuju bolesnike) postaviti dijagnozu. Obrazujte liječnike da budu dijagnostičari, a ne tutleki koji od nalaza desetaka pretraga (za koje i sam pacijent zna da su nepotrebne - zato ljudi i ne dolaze po nalaze) očekuju da će im reći što je čovjeku!