U neku kasnu noćnu uru prijatelj Krešo mi je poslao poruku: “Jesi vidio, Zvone skuplja pomoć za Petrinju.”
Nisam se iznenadio, Zvonko Tolić voditelj Hrvatske katoličke misije u Berlinu, naš prijatelj iz studentskih dana, pokrenuo je akciju pomoći za hrvatska područja stradala u potresu. Još od dana na Filozofskom fakultetu poznat je kao onaj koji pomaže, i tijekom studiranja bio baš takav. Tih ratnih godina nekom je pomogao financijski, nekom utjehom, savjetom... Nije da nije imao svoj stav, pa i gard, ali kad je zatrebalo...
Fra Zvone se i tijekom katastrofalnog potresa u Petrinji pokazao čovjekom s velikim Č, u manje od 24 sata sakupio je gotovo dva milijuna kuna pomoći, uplatama Hrvata iz Njemačke.
Video: Majske Poljane: U trenutku potresa bio na tavanu, spasio sina i punicu
– Frane, nemoj mene stavljati u prvi plan. Saznao sam tek popodne tog dana za potres i odmah pozvao ljude preko Facebooka i sve se samo zakotrljalo. Evo sad dok ovo pričam iznos se na nekoliko naših računa približava brojci od 350.000 eura pomoći - priča mi Zvone.
Ovaj Imoćanin kojem nije bilo dosta škole na teologiji, upisao je 1993. godine u Zagrebu i studije povijesti i geografije, nastavio školovanje, ali i Božju službu, potom kao profesor povijesti i geografije u Franjevačkoj klasičnoj gimnaziji u Sinju, da bi se zatim otisnuo u Njemačku, prvo u Stuttgart, a odnedavno je u Berlinu.
- Uza sve nevolje koje su nas snašle u toj nesretnoj 2020., godina se i posljednjim trzajima okomila na Petrinju, Sisak... Nikad kraju patnjama našeg naroda... Ne dajmo se! Budimo braća i sestre u nevolji i pomozimo unesrećenima. Naknadno ćemo vidjeti gdje je pomoć najpotrebnija i to s Vama podijeliti! Pomozimo zaustaviti suze, porušene kuće izgraditi, unesrećenima pomoći. Ne budimo jaki na riječima, nego na djelu!...
Tako je glasio početak objave koja je Hrvate u Njemačkoj digla na noge, a koja se i danas nalazi na Facebook profilu fra Zvonka Tolića, koji objašnjava svoje motive:
- Vjera nije samo pasivno promatranje nego pomaganje. Moram reći da sam očekivao da će ljudi reagirati, nadao se da ćemo skupiti dvadesetak tisuća eura, a evo sad smo blizu 350.000. I pomoć ne uplaćuju samo Hrvati, nego mnogi drugi: Turci, Nijemci, Englezi, Francuzi, Grci, Srbi... mnogi!
Priča fra Zvonko Tolić da mu je taj status lajkalo više od 700 ljudi i proslijedilo isto toliko, a komentari naših ljudi u Njemačkoj govore sve o solidarnosti s domovinom.
- Zove Domovina, nema vremena za čekanje!!! - jedan je od takvih komentara, a u mnogima ljudi mole fra Zvonka Tolića da sam odnese pomoć u domovinu.
Puno je Hrvata u Njemačkoj, mnogi su vezani uz katoličke misije u Stuttgartu i Berlinu... Evo što o njima, o njihovom doživljaju nesreće uslijed jakog potresa u Petrinji, pa i o svim mogućim načinima pomoći njemačkih Hrvata Domovini, svima koji su ostali bez domova uslijed katastrofalnog potresa, govori fra Zvonko Tolić koji je u Njemačkoj živi već deset godina i dobro prepoznaje kako različito razmišljaju Hrvati u Domovini i u Njemačkoj. Fra Zvonko ističe kako je spoznao da Hrvati u Domovini počesto ne mogu razumjeti Hrvate razasute diljem svijeta:
- Mnoge nevolje i križevi naše povijesti raselili su Hrvate cijelim svijetom, ali među njima, posebno tamo gdje postoje hrvatske katoličke misije, očuvao se hrvatski jezik, kultura, zajedništvo, duh. Tiha patnja za nevoljko napuštenom rodnom grudom, skrivena u našem čovjeku iščupanih korijena i presađenih u potpuno drugačija kulturološka okruženja, sačuvala je onu nit koja nas povezuje sa slavonskom ravnicom, najljepšim morem, bosanskim vrletima, dalmatinskim i hercegovačkim kršom i svim onim mjestima odakle Hrvati odoše. I ovdje, gdje se svakodnevno ne čuje hrvatska riječ, još jači je ponos na svoj rod i porijeklo. Hrvati, barem je to moje iskustvo iz Njemačke, imaju svoju dvostruku kulturu kao svoje bogatstvo. Ali to je i muka, jer u sebi osjećaju da su dvostruki stranci - i ovdje i u domovini. Kod kuće ih zna dočekati i prezir, ali ga ne smatraju hrvatskim duhom. Takve rane ipak ne umanjuju, već povećavaju, ponos pripadnosti hrvatskom narodu. Možda je on ponekad euforičan i ljudima u domovini pretjeran, ponekad folkloristički. No, ova tragedija koja je zadesila Petrinju, Sisak, Kostajnicu, Glinu…, pokazala je da su mnogi spremni žrtvovati mnogo toga i pokazati svoju solidarnost s ugroženima.
Objašnjava kako se uz novac skuplja i ostala pomoć ugroženima:
- Osim ove naše prikupljene financijske pomoći, sakupljeno je i mnogo materijalnih dobara. Mnogi danima ne izlaze iz misije, primaju pomoć, sortiraju, slažu, voze u Domovinu, angažiraju svoje prijatelje. I zanimljivo, nitko nije postavio pitanje kome pomoć ide, u koja sela, kojim ljudima. Od ovih, malih, ali velikih ljudi mogu učiti i mnogi naši političari koji se i sada povode raznim podjelama. Žrtva je žrtva, nema ime i prezime, nema naciju, boju kože, vjeru… Svi smo mi djeca istog nebeskog Oca. A takva nesebična pomoć ne događa se samo u Berlinu, tako je i u cijeloj Njemačkoj, Austriji, Švicarskoj... svuda gdje su Hrvati okupljeni oko svojih misija, ističe fra Zvonko i naglašava kako će svi uložiti i dodatnu energiju u raspodjelu pomoći, sa željom da budu odgovorni prema svakom euru i motivirani da on dođe do najugroženijih.
- U jednom sam svom komentaru napisao da će potres-profiteri ovaj put ostati na suhom. Ali ja sam zapravo nevažan. U prvom su planu žrtve potresa, zatim tisuće ljudi koji pomažu, tek na trećem mjestu organizatori bilo kakve akcije. Žao mi je što se po medijima ističe samo moje ime i ime naše berlinske misije, jer u ovoj akciju sudjeluju sve misije po zapadnoj Europi. Doduše mi smo eksponirani, jer smo prvi krenuli i prikupili značajna sredstva, ali svi vrijedno daju, odriču se svoga da bi pomogli sada beskućnike, starce, djecu, sve one kojima je u času nestao životni trud i imovina. Moji kolege svećenici ulažu ogromnu energiju, ponosan sam na sve njih. Hrvatima je potrebno povjerenje i fer odnos, a onda su spremni na čuda. Ovo što rade posljednjih dana i jest čudo. Ljudi u iseljeništvu su se naučili radu, trudu, poštenju, oni ne očekuju da im nešto kapne od države. Čast je biti s njima i za njih. Oni su moja radost, moja snaga i motiv, moje rame za plakanje, moja podrška i moj ponos - govori fra Zvonko Tolić.
Prema nekim procjenama 2,6 milijuna kuna prikupljenih akcijom misije u Berlinu bit će dostatno za obnovu šest kuća porušenih u potresu i zato on ističe: - Naša je pomoć kap u moru potreba.
Svaka cast Hrvatima diljem svijeta