“Mali klub” koji nije znao što je uspjeh pokrenula su dvojica Hrvata - Zlatko Čajkovski je od 1963. do 1968., stvorio Franza Beckenbauera, Seppa Maiera i Gerda Müllera, a onda je došao Branko Zebec i počeo osvajati trofeje.
Hrvati u Bayernu
Bayern je prvi trofej osvojio 1932., a na idući je čekao 37 godina, sve dok 1968. Zebec nije sjeo na trenersku klupu. Klub je osvojio i prvenstvo i kup i postao prva bundesligaška momčad s dvostrukom krunom, a već iduće godine osvojio je i Kup pobjednika kupova. U samo dvije sezone Branko Zebec udario je temelje Bayernovim ambicijama. “Hrvati su stvorili veliki Bayern!”, prisnažio je nitko drugi do legendarni Franz Beckenbauer.
U nešto više od pola desetljeća dva trenera Hrvata su vodila, a devet nogometaša nosilo je dres ponosa Bavarske. S Bayernom su osvojili 13 trofeja – šest puta prvenstvo, četiri puta Njemački kup, Superkup, Kup pobjednika kupova i Interkontinentalni kup.
Malo je poznato da je pokojni Božidar Senčar (umro 1987. u Luxembourgu) u povijest upisan kao prvi hrvatski nogometaš koji je igrao za Bayern. Bio je i prvi Hrvat uopće u bavarskom klubu. Došao je u München u jesen 1956., sedam godina prije Zlatka Čajkovskog, u doba dok Bundesliga još nije ni osnovana, a njemački su se klubovi natjecali po regionalnim oberligama. Rođeni Zagrepčanin, inače jedan od rijetkih koji je nastupao za tri kluba od nekadašnje velike četvorke u SFRJ (Dinamu, Hajduku i Partizanu), u Bayernu je igrao samo jednu sezonu, posljednju prije nogometnoga umirovljenja, i u 11 utakmica postigao četiri pogotka. Bayern je, inače, te sezone bio deseti među 16 klubova koji su se natjecali u Oberligi jug.
Devet godina kasnije, Ante Vučkov je u senzacionalnom transferu iz Trešnjevke došao u München. Bio je prvi hrvatski nogometaš sa statusom zvijezde u Bayernu. U prve dvije utakmice postigao je dva pogotka, međutim, na posljednjoj je doživio stravičnu ozljedu, otvoreni prijelom noge, zbog čega je prije vremena morao prekinuti karijeru.
Legendarno lijevo krilo Hajduka, osvajač zlatne olimpijske medalje s reprezentacijom Jugoslavije 1960. u Rimu, Zvonko Bego, u ljeto 1967. potpisao je za Bayern, no nije odigrao ni jednu službenu utakmicu. Jedan od najboljih vratara Dinama svih vremena, Zlatko Škorić 1972. postao je član Bayernove obitelji, no u to je doba nezamjenjiv među vratnicama bavarskog kluba bio Sepp Meier. Škorić se zadržao tek jednu sezonu, ali ipak je bio prvi hrvatski nogometaš koji je s Bavarcima podigao jedan pehar, onaj za osvajača Bundeslige.
Od Škorića do idućeg Hrvata među Bavarcima prošlo je gotovo tri desetljeća – sve do ljeta 2001. i transfera braće Kovač. Niko Kovač je u dvije godine odigrao 34 utakmice, zabio tri gola, ali i osvojio prvenstvo, kup i Interkontinentalni kup. Uspjesi njegova brata Roberta još su veći – dva prvenstva, dva kupa i Interkontinentalni kup u četiri godine na Olimpijskom stadionu, tadašnjem domu Bavaraca.
U ljeto 2009. opet je Bayern doveo dvojicu Hrvata – Danijela Pranjića i Ivicu Olića. Pranjić je dio transfera u Bayern platio iz svoga džepa – tadašnji njegov klub Heerenveen tražio je za odštetu 7,7 milijuna eura, a tvrdoglavi Nijemci nudili su sedam milijuna. Pat-poziciju presjekao je sam Pranjić i iz džepa izvukao 700.000 eura. U tri godine Pranjić je odigrao 54 utakmice, osvojio prvenstvo i kup, s klupe gledao dva Bayernova finala LP-a. Jupp Heynckes ga nije baš volio.
Ivica Olić, međutim, ostavio je dubok trag i postao jedan od ljubimaca tribina. S Bayernom je osvojio prvenstvo, kup i Superkup, sudjelovao u dva pokušaja osvajanja Lige prvaka. Prvi od ukupno 13 pogodaka postigao je u svom debiju protiv Hoffenheima, a u Ligi prvaka su njegovi pogoci (u četvrtfinalu Manchester Unitedu, a u polufinalu hat-trick Lyonu) odveli Bayern prema finalu, u kojem je izgubio od Intera. Nažalost, Olić se prometnuo u tragičara finala Lige prvaka 2012. jer je promašio jedanaesterac u četvrtoj seriji raspucavanja s Chelseajem. Posljednji transfer hrvatskog nogometaša u Bayern bio je i najskuplji – Bavarci su za Marija Mandžukića platili 13 milijuna eura, a on im je vratio fenomenalnom sezonom – u 44 utakmice postigao je 24 pogotka. Izabran je i u najbolju momčad Bundeslige. U prvoj sezoni u Bayernu već je osvojio prvenstvo, a u finalu je Njemačkog kupa i Lige prvaka.
Hrvati u Borussiji D.
Veze Hrvata s Westfalenom puno su krhkije. Borussiju i Hrvate ne veže velika povijest, iako, zanimljivo, dvojica su “radila” za najveće rivale – Branko Zebec i Robert Kovač. U jednoj sezoni, 1981./1982., Borussiju je vodio Branko Zebec i odveo je u Europu nakon 16 godina čekanja, no samo su trojica nogometaša iz Hrvatske igrala za momčad iz Dortmunda, i to ne više od dvije sezone. Izuzmemo li australskog nogometaša hrvatskih korijena Neda Zelića, do 2007., u 98 godina od njezina osnutka, u Borussiji nije bilo hrvatskih nogometaša, a onda su toga ljeta dovedena – dvojica! Mladen Petrić i Robert Kovač. Petrić je bio ljubimac navijača, u svojoj jedinoj sezoni postigao je u 29 utakmica 13 pogodaka, no već nakon 12 mjeseci napustio je Westfalen. Robert Kovač zadržao se godinu dana dulje, u dvije sezone odigrao je 22 utakmice. Ni jedan od njih nije s Borussijom osvojio trofej.
Ali zato jest Ivan Perišić. U sezoni 2011./2012. osvojio je i kup i prvenstvo, ali nikako nije mogao naći zajednički jezik s trenerom Jürgenom Kloppom te je napustio šampionsku momčad. Poslije dvije godine i 42 utakmice, u kojima je 12 puta tresao mreže, otišao je u Wolfsburg.
>>Super Mario: Od livade do finala Lige prvaka...
>>'Ma kakav Gomez! Bayern melje zbog Mandže, on mu je dao moć'