Hrvati neće izgubiti nacionalna prava

Kao profesionalni diplomat s četverogodišnjim iskustvom zamjenika visokog predstavnika Paddyja Ashdowna u BiH, Amerikanac Donald Hays na poticaj i svekoliku podršku državne tajnice Condoleezze Rice vodio je proteklih osam mjeseci prilično neuspješne pregovore u Bruxellesu osam političkih stranaka iz Bosne i Hercegovine o promjenama Daytonskog sporazuma koji su, kao takozvani prvi koraci, završeni početkom tjedna u Washingtonu potpisivanjem zajedničke izjave. Za Večernji list Donald Hays otkriva o čemu se sve razgovaralo i kako Amerikanci vide budućnost BiH.

 Lideri glavnih političkih stranaka u BiH potpisali su, očito pod pritiskom američkih domaćina, izjavu nazvanu "Opredijeljenost za provedbu ustavnih reformi" koju State Department naziva velikim uspjehom, a svi drugi "razvodnjenim kompromisom". Što je točno?
 Izjava je zaključak svih razgovora vođenih u Bruxellesu, pa u Daytonu prošlog tjedna i na kraju u Washingtonu da je potreban nastavak pregovora. Potpisana izjava potvrđuje da su sve tri strane suglasne u tome da krenu u reforme ustava, ona je poput svetog dokumenta koji je putokaz prema boljim vremenima u BiH. Kao mandatar američke vlade i diplomat koji ima potpunu podršku državne tajnice i njezinoga zamjenika Nicholasa Burnsa te kao osoba koja je provela četiri pune godine u Sarajevu, odgovorno tvrdim da je u Washingtonu dogovorena bolja budućnost za sva tri naroda u BiH. To što postoje i komentari da je američka turneja bosanskohercegovačkih lidera od Daytona do Washingtona samo predstava, ne znači da takvi stavovi imaju težinu. Uspjeh je to što su sve strane u razgovorima s Condoleezzom Rice potvrdile predanost u vezi s potrebama za ustavnim promjenama i jačanjem središnje države.

 Hrvati su odgađali potpisivanje izjave, tražili su veća jamstva od američke vlade, nisu željeli podržati nešto što nije korisno za njihov narod.
 Hrvatska je strana dobila čvrsta jamstva od državne tajnice Condoleezze Rice da će Amerika podržati promjene ustava i biti uključena u sve etape reformi koje slijede te nadzirati provedbu i ostati i nakon parlamentarnih izbora koji se očekuju sljedeće godine u BiH. Nadalje, otvoreno je hrvatskoj strani rečeno da, premda je brojčano najmanji narod, to neće igrati presudnu ulogu u važnosti koju će Hrvati imati na državnoj razini, u participiranju u središnjoj vlasti. Bit će ravnopravni kao i bošnjačka i srpska strana.

Razumijete li strahove Hrvata s obzirom na to da se stanovništvo tog konstitutivnog naroda smanjilo od početka rata čak 45 posto?
 Naravno da razumijem i da sam dobro upoznat sa svime što se događa na terenu. Ključno je to što u BiH još nema potpunog povjerenja među svim narodima i to je proces čijem provođenju moramo pomoći. Ponavljam svima, nije dobro donijeti političke odluke kao, na primjer, ovu koja stoji u washingtonskoj izjavi, pa onda očekivati da se sve samo od sebe dogodi. U promjenama treba odgovorno sudjelovati i osobno želim pomoći Hrvatima da se izbore za sve što traže, ali i da povjeruju kako neće, ne dobiju li, na primjer, svoj "kanton", izgubiti nacionalna prava. Slažem se da trebaju znati točan odgovor na pitanja što dobivamo, a što gubimo nekim ustupcima. Kad sam došao u Sarajevo prije četiri godine, srpska je strana samo čekala zapovijedi iz Beograda, oči su joj bile okrenute samo prema Srbiji. Danas je drukčije jer i predstavnici Republike Srpske shvaćaju da će bolje zaštititi svoje interese i narod unutar stabilne BiH, gdje jedino imaju budućnost.

 Jesu li Hrvati previše ili premalo povezani sa Zagrebom? Ima li hrvatska službena politika utjecaj na događaje u BiH?
 Mi ne želimo da Zagreb diktira Hrvatima u BiH što trebaju činiti i kako se politički ponašati, a dosad to nisam ni primijetio. Naravno, podrška je uvijek dobrodošla i dobro je da službeni Zagreb u tome zna balansirati, kao što je i korisno da se hrvatski narod u BiH osjeća samouvjereno, odnosno da sam odlučuje i da zna da će to u Hrvatskoj biti prihvaćeno s odobravanjem.

 Na čemu najviše inzistirate kod ustavnih promjena i kako ih zamišlja američka strana?
 Mi tvrdimo da BiH treba biti zemlja svih triju naroda i da je svi podjednako moraju osjećati kao svoju. Potičemo reforme koje znače da predsjednik ima jaču ulogu, želimo snažnu, sposobnu, odgovornu vladu koja će pripremiti zemlju za euroatlantske integracije. Treba razgovarati i o poziciji Vijeća ministara, o uvrštavanju ljudskih prava, prava manjina...

 Što ako do ožujka ne uspiju promjene Ustava?
 Da, i ta mogućnost postoji, ali ja sam optimist. Narod zna što ima sada i kako živi. Ako se ništa ne dogodi sa započetim pregovorima, onda zna što će imati jer to sada živi. Krene li se u promjene, narod može biti siguran da će doći bolji dani u političkom i gospodarskom životu zemlje te da će ona tada imati velike izglede za ulazak u EU.